hrvatski

Sveti Bonaventura o utjelovljenju Riječi unutar Kratkog prikaza teologije (Breviloquiuma) s posebnim osvrtom na Cur Deus homo Anzelma Canterburyjskog

Tema rada je prikaz i analiza teologije četvrtog poglavlja Breviloquiuma, djela velikog franjevačkog teologa sv. Bonaventure. Njegova se teologija najprije smješta u povijesni kontekst, pri čemu se navode primarni teološki izvori djela i obrazlaže se teološka metoda kojom se autor majstorski poslužio. Analizom se uočava naglašena Bonaventurina kristocentričnost, razvidna kako iz strukture, tako i iz sadržaja Breviloquiuma, a cijelo se djelo pokazuje kao povijesno-spasenjska dogmatika. Primjećuje se kako Bonaventura u argumentaciji utjelovljenja vječne Riječi ne polazi od grijeha i zadovoljštine za grijeh. On se postavlja na razinu povijesti spasenja i polazi od Krista i nužnosti ujedinjenja naravi u Kristu, te pokazuje da se ne može govoriti o zadovoljštini kao izdvojenom i primarnom soteriološkom zahtjevu koji opravdava nužnost dviju naravi u Kristu i nužnost jedinstvenosti njegove osobe. Zbog određenog utjecaja Anzelma Canterburyjskog na Bonaventurinu teologiju utjelovljenja u ovom se radu povlači i usporedba ove dvojice velikana i njihove teološke misli, te se zaključuje kako Bonaventura nadilazi Anzelmov juridički govor i utjelovljenje promatra na kozmičkoj i otkupiteljskoj razini, čime pokazuje značajnu izvornost i širinu pristupa otajstvu Krista.

Bonaventura, kristologija, soteriologija, utjelovljenje, Anzelmo Canterburyjski

nije evidentirano