hrvatski

Gubitak Kell, K8idd i Duffy antiteritrocitnih protutijela tijekom vremena

Cilj: Osobe izložene stranim eritrocitnim antigenima mogu stvoriti antieritrocitna protutijela. Poznato je da nakon nekog vremena jedan broj protutijela nije moguće otkriti danas raspoloživim imunohematološkim tehnikama. Svrha ovog istraživanja je utvrditi gubitak klinički zna~ajnih antieritrocitnih protutijela tijekom vremena i čimbenike koji na to utječu. Metode: Istraživanje je obuhvatilo 102 bolesnika s 108 protutijela poznate specifičnosti koji su tijekom 2010. godine bili upućeni na prijetransfuzijsko ispitivanje u KBC Zagreb. Ukoliko se testiranjem tehnikom aglutinacije u stupcu u indirektnom antiglobulinskom i enzimskom testu nije dokazalo protutijelo u plazmi bolesnika, smatralo se da je test negativan. Rezultati: Medijan pra};enja aloimuniziranih bolesnika bio je 57 mjeseci (raspon 3–301 mjeseci). Od ukupno 108 protutijela, broj protutijela ispod praga osjetljivosti testa bio je u 30 (27, 8%) slučajeva. Gubitak protutijela značajno se razlikovao prema specifičnosti antieritrocitnih protutijela (p<0, 001). U krvi bolesnika najkraće je zadržano protutijelo anti-Jka specifičnosti. Iako nismo dokazali statistički značajnu povezanost gubitka protutijela prema ostalim praćenim čimbenicima, u našem istraživanju protutijela su kraće ostajala u krvi muškaraca, mlađih bolesnika, bolesnika koji su lije~eni imunosupresivnim lijekovima, bolesnika liječenih s manjim brojem doza koncentrata eritrocita u manjem broju epizoda transfuzijskog liječenja te u žena s manjim brojem trudnoća. Zaključak: Antieritrocitna protutijela anti-Jka specifi~nosti se najkra};e zadr`avaju u krvi bolesnika. Također je vidljiv trend bržeg gubitka protutijela u pojedinim skupinama bolesnika. Zbog toga je u cilju sprečavanja transfuzijskih hemolitičkih reakcija nužno vođenje baze imuniziranih bolesnika.

Kell ; Kidd ; Duffy ; Gubitak antieritrocitnih protutuijela

nije evidentirano