hrvatski

Psihometrijska svojstva ljestvice aktivističkih i ekstremističkih namjera na uzorku odraslih Hrvata

Unatoč očitoj važnosti proučavanja fenomena političkog nasilja, psihometrijska obilježja ljestvica kojima se sklonost političkom nasilju mjeri, prema zaključcima nedavnog pregleda literature, još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri potvrđena da bi se ikoji takav instrument mogao prozvati „zlatnim standardom“, što je dijelom moguće pripisati i složenosti operacionalizacije istraživanog fenomena. S ciljem dopune postojeće literature, u sklopu ovog su istraživanja provjerena psihometrijska obilježja ljestvice aktivističkih i ekstremističkih namjera (Moskalenko i McCauley, 2009). Posebnost ove mjere u odnosu na ostale jest u mogućnosti mjerenja i ekstremističkih i aktivističkih namjera, koje su nerijetko isprepletene u kontekstu kolektivnog djelovanja. Pritom su uspoređivane dvije konceptualizacije odnosa aktivističkih i ekstremističkih namjera: prema prvoj, one tvore dva umjereno povezana faktora, dok prema drugoj (bifaktorskoj), usklađenoj s teoretičarima koji političko nasilje smatraju tek formom protesta, dva su konstrukta duboko isprepletena, no statističkim putem moguće je varijancu jednog izdvojiti iz zajedničke varijance. Istraživanje je provedeno online na prigodnom uzorku odraslih građana Republike Hrvatske. Rezultati su ukazali na bolje slaganje s podacima bifaktorske strukture u odnosu na strukturu dva korelirana faktora te primjerenu pouzdanost obaju konceptualizacija, uz zamjetnu razliku u pogledu konvergentne valjanosti konceptualizacija. Iako je dvofaktorsko rješenje rezultiralo nešto većim udjelom objašnjene varijance drugih mjera političkog nasilja od bifaktorskog, procjena stvarnog doprinosa aktivističkih sklonosti podršci političkom nasilju takvim je modelom bila bitno podcijenjena. Stoga bi, s metodološkog aspekta, prednost u istraživanjima trebalo dati bifaktorskoj strukturi.

ARIS ; ekstremizam ; političko nasilje ; faktorska struktura ; radikalizacija

nije evidentirano