hrvatski

Mjerenje stvaranja singletnog kisika upotrebom fotodegradacijske metode

Fotodinamička terapija (PDT) suvremen je pristup liječenju tumora koji se oslanja na interakciju svjetlosti određene valne duljine s molekulom fotosenzibilizatora koja iz svog pobuđenog tripletnog stanja pobuđuje molekularni kisik na više energetsko stanje. U tom procesu nastaje visoko reaktivni singletni kisik. Terapijski efekt postiže se lokaliziranim citotoksičnim djelovanjem singletnog kisika na tumorsko tkivo. ROS-ovi poput singletnog kisika razaraju proteine, lipide, nukleinske kiseline i ostale stanične komponente na mjestu djelovanja. Učinkovitost fotodinamičke terapije nastoji se poboljšati modifikacijom svojstava fotosenzibilizatora. Porfirini su zbog svojeg karakterističnog apsorpcijskog i emisijskog spektra posebice zanimljivi kandidati za fotosenzibilizatore. Odabir porfirina koji su potencijalni kandidati za PDT zahtijeva razvitak pouzdanih metoda mjerenja produkcije singletnog kisika. U ovom je radu provedeno indirektno mjerenje produkcije singletnog kisika dvaju N- metiliranih i N-oksidiranih porfirina u četiri različita otapala korištenjem fotodegradacijske metode. Fotodegradacijska metoda mjerenja produkcije singletnog kisika oslanja se na mjerenje pada fluorescencije kontrolne boje, u ovom slučaju 1, 3-difenilizobenzofurana, u prisutnosti singletnog kisika. Prednost ove metode jest njena praktičnost i komercijalna dostupnost, ali treba imati na umu da rezultat ovisi o uvjetima prilikom mjerenja. Uspoređena je topivost porfirina u otapalima s obzirom na N-supstituent, te je promatran utjecaj topivosti i lipofilnosti N-supstituiranih porfirina na produkciju singletnog kisika. Utvrđeno je da svi ispitivani porfirini imaju značajan kvantni prinos singletnog kisika barem u nekima od ispitivanih otapala, te da produkcija singletnog kisika uvelike ovisi o topivosti porfirina u određenom otapalu.

Singletni kisik ; N-supstituirani porfirini ; Fotodinamička terapija ; Fotodegradacijska metoda

nije evidentirano