hrvatski

Kreativnost i rehabilitacija

Kreativnost nije samo ili nije prije svega oznaka umjetnosti, posebno ako se umjetnost shvati u užem smislu riječi. Ona je pokretač sveukupnog ljudskog stvaralaštva, ali i osnovna poluga pojedinačnog-individualnog stvaralačkog razvoja svake ljudske jedinke. Već mala beba kreira, ona je stvaralac koji putem vlastite selekcije i vlastite kreacije gradi svoj odnos prema sebi i okolini. Govor je rezultat i oblik takvog odnosa i njegov je razvoj direktno vezan uz poticaj okoline, i, dakako, uz osnovne optimale čovjeka: mozak i ljudsko tijelo. Svako pa i gluho dijete razvit će svoje ljudske potencijale ako mu omogućimo da na sonovi svojih optimalnih mogućnosti vrši izbor, strukturira primljenu poruku i zatim kreira svoj vlastiti odnos i doživljaj. Upravo na tim premisama počiva verbotonalni sistem, a one su u ovom radu još jednom potvrđene sagledavanjem upotrebe verbotonalnih postupaka kroz njihovu ulogu u poticanju kreativnosti u funkciji razvoja govora i općeg razvoja gluhog djeteta. Osnovno je da nastavnik tako organizira svoje pripreme da ne uči dijete direktno, to jest da dijete ne prima govor ili znanje pasivno, nego da dijete aktivno sudjeluje svojom maštom, svojim razmišljanjem, svojom inovacijom, svojim kreiranjem u sticanju govora i znanja.

kreativnost ; rehabilitacija ; verbotonalni postupci

Izlaganje podneseno na Jugoslavenskim verbotonalnim danima u Mariboru održanim od 24. do 26. listopada 1984.