hrvatski

Odnos prema kulturnoj različitosti u Hrvatskoj

Kulturna različitost je sveprisutna sintagma i politički ideal, osobito u Europi koja se ujedinjuje pod krilaticom "jedinstva u različitosti". Međutim, zajednički život kulturno različitih skupina u suvremenom društvu nije obična životna činjenica, kako kaže jedan od najutjecajnijih europskih sociologa Zygmunt Bauman, nego zadatak koji se neće sam od sebe izvršiti. Sučeljavanje s tim izazovom iznjedrilo je niz međunarodnih deklaracija i konvencija koje manje ili više obvezuju pojedine države koje su ih potpisale i ratificirale. Kako se s njime suočava Hrvatska? Na temelju rezultata empirijskog istraživanja provedenoga na reprezentativnom uzorku punoljetnih hrvatskih građana pokazuje se da u hrvatskom društvu u velikoj mjeri postoji opterećenost etničkim predrasudama i ksenofobnim stavovima. Međutim, odgovori ispitanika na pitanja o manjinskim pravima i o važnosti zaštite tih prava upućuju donekle i na otvorenost prema prihvaćanju kulturne i etničke različitosti. Dobivene se rezultate povezuje sa složenošću društvenopovijesnih prilika i diferenciranošću populacije s obzirom na neka sociodemografska obilježja, izraženu religijsku samoidentifikaciju i političku orijentaciju, izražene vrijednosne orijentacije te poimanje nacionalnoga identiteta. Naposljetku, odgovore na pitanja koja u vezi sučeljavanja s kulturnom različitošću postavlja društvena stvarnost, posebno kad je riječ o većinsko-manjinskim odnosima, valja tražiti u društvenom dijalogu aktera suočenih s tim izazovom.

kulturna različitost ; etnička različitost ; etničke manjine ; društvena distanca ; Hrvatska

nije evidentirano