hrvatski

Razvoj mehanokemijske metode za sintezu metalo- organskih mreža

Metalo-organske mreže, poglavito MOF-5 zbog svoje se porozne strukture najčešće koriste za uklanjanje štetnih plinova iz zraka adsorpcijom. Klasična sinteza kompleksnih spojeva, posebno organskih spojeva, redovito zahtijeva upotrebu organskih otapala i utrošak velike količine energije. Napredak sintetske kemije donosi nove metode sinteze uz minimalnu upotrebu otapala te sa značajnim uštedama energije. Primjer takve metode je mehanokemijska sinteza. Dobro poznati porozni materijal MOF-5 (eng. metal-organic frameworks, MOF) moguće je dobiti klasičnom sintezom iz cinkovog nitrata heksahidrata i tereftalne kiseline. No taj postupak zahtjeva višesatno zagrijavanje i uporabu otapala poput dimetilformamida (DMF). Molekule otapala nakon sinteze ostaju ukomponirane u metalo-organskoj mreži, što rezultira slabijom adsorpcijom. Za dobivanje aktiviranog MOF-5 koji bi mogao adsorbirati različite plinove potrebni su dodatni postupci uklanjanja otapala, što oduzima vrijeme i povećava cijenu proizvodnje. Mehanokemijskom sintezom u planetarnom kugličnom mlinu višesatna sinteza može se svesti na manje od jednog sata. Ušteda energije je značajna, a moguće je u rednom koraku dobiti aktivirani produkt budući da se ne koristi otapalo. Smanjena upotreba otapala znači i manju količina otpadnog materijala koji potencijalno može dospjeti u okoliš. U ovom radu provedene su serije sinteza u kojima je proučavan utjecaj vremena sinteze i brzine okretaja na nastanak MOF-5. Dobiveni su uzorci analizirani spektroskopskim i termičkim metodama kako bi se utvrdila prisutnost ciljanog spoja u uzorcima.

MOF-5 ; mehanokemijska sinteza ; optimizacija sinteze

nije evidentirano