hrvatski

Recepcija rimskog prava na glagoljici: bilježnički zapisnik o arbitraži u Mošćenicama iz 1621. godine provedenoj po uzoru iz rimskog prava (izvor, osnivanje arbitraže, izbor arbitara i spor)

Zapisnik Petra Lazarića, domaćega bilježnika i kanonika, potječe iz Mošćenica iz 1621., u kojemu na glagoljičkom pismu dokumentira rješavanje privatnoga diobenog spora među sumještanima u arbitraži. Premda pisana glagoljicom i na hrvatskom jeziku, ta isprava obuhvaća pohrvaćeno latinsko (i manje talijansko) pravnotehničko nazivlje te bilježi niz načela, koncepata i instituta koji su u izvansudskom postupku rješavanja spora dosljedno i pravilno primijenjeni po uzoru na rimsko pravo. Svi bitni pravni elementi ovoga diplomatičkog izvora odražavaju snažne odjeke tradicije rimskoga prava i ius commune. Autor u dvama radovima koji slijede analizira sve relevantne institute primijenjene u arbitraži, i postupovne i materijalnopravne, povezuje ih s rimskim i kanonskim pravnim uzorima te, naposljetku, taj diplomatički izvor dovodi u svezu s druga dva pravna svjedočanstva, koja su nastala u Mošćenicama u prvoj polovici 17. stoljeća, a koja također odražavaju snažne utjecaje rimske pravne tradicije: Mošćenički statut iz 1637. i lovransko- mošćeničko razgraničenje iz 1646.

Mošćenice ; arbitraža ; prisilna arbitraža ; diobeni spor ; pravorijek, rimsko pravo ; kanonsko pravo ; ius commune

The protocol of Petar Lazarić, who was simultaneously a domestic priest, prebendary and a notary of Mošćenice, dates back to 1621. It originated in Mošćenice and records in glagolithic script a resolution of a private dispute concerning the property division which was achieved in arbitration. Although the wording of the documents reveals the glagolithic script and is fully made in the Croatian language, if we go beyond that and explore the origins of the essential terms and expressions, we may reach a conclusion that the document substantially records Latin (or Italian) legal technical language which was slightly Croatised in the process of its adoption into the legal system of the commune of Mošćenice. Moreover, the content of the document puts forth legal principles, concepts and institutes of the extrajudicial dispute resolution which were consistently applied in Mošćenice following the model of arbitration in Roman law. All the essentials of the document at hand reflect the strong influences of the Roman legal tradition and the ius commune. The author provides an analysis in this paper which addresses all the relevant institut