hrvatski

Kako je rimski običaj blagovanja utjecao na formiranje ranokršćanske sakralne arhitekture?

Euharistija je najvažniji sakrament kojim kruh i vino postaju tijelo i krv Kristova. Obred euharistije odvija se na oltaru. Upravo zbog toga oltar je najvažnije mjesto svakoga kršćanskog sakralnog objekta. Esencijalna važnost oltarne menze – odnosno čina koji se na njoj odvija – najčešće se naglašava i arhitektonskim omotačem pa se na crkvenom začelju redovito nalazi apsida kao jedna od glavnih prepoznatljivosti kršćanske sakralne arhitekture. Cilj ovoga rada je ukazati na nekoliko faza razvoja tipičnog oblika ranokršćanske crkve s prostranom polukružnom apsidom na začelju te propitati ishodišta njezina polukružnog oblika. Kao jedno od glavnih ishodišta u procesu formiranja crkava s apsidom na začelju, nameće se rimski način blagovanja tijekom kasne antike. U elaboraciji ovdje iznesene pretpostavke naglasak će biti stavljen na ranokršćansku arhitekturu istočne obale Jadrana, datiranu u 5. st.

apsida, euharistija, oltar, ranokršćanske crkve, sigma menza, stibadium, subsellium

nije evidentirano