hrvatski

Slušanje glazbe na nastavi glazbene kulture

Slušanje i upoznavanje glazbe danas je jedno od najmlađih područja u nastavi Glazbene kulture. Digitalizacijom društva zvučni sadržaji postaju dostupni svima te područje slušanja dobiva na važnosti. Od 2006., kada se počinje primjenjivati otvoreni model u hrvatskim školama, slušanje i upoznavanje glazbe postaje središnja aktivnost u nastavi Glazbene kulture. U literaturi postoje brojne podjele vrsta i pristupa slušanju glazbe, no u nastavi se slušanje glazbe može podijeliti s obzirom na cilj, sadržaj i aktivnost. Cilj slušanja je oblikovati učenikov ukus za kvalitetnu, umjetničku glazbu i razvijati estetski odgoj kod učenika. Sadržaj može obuhvaćati umjetničko djelo i slušni primjer (dio skladbe). S obzirom na aktivnost, slušanje može biti aktivno i pasivno. Pasivno slušanje podrazumijeva glazbu kao pozadinu nekoj drugoj radnji, dok je ono aktivno usmjereno glazbi i njenim elementima. U nastavi je slušanje glazbe uvijek aktivno. Slušanju se glazbe pristupa koncentrirano, analitičkim praćenjem sastavnica i uočavanjem istih. Psihologijska su istraživanja pokazala da je za upoznavanje glazbe i glazbenog djela potrebno višekratno slušanje pa je zbog toga u nastavi potrebno slijediti spoznajni metodički pristup. Temelj je ovog pristupa zadavanje zadataka prije slušanja te njihovo praćenje tijekom slušanja. Nakon slušanja slijedi razgovor tijekom kojeg je ključno da učenici verbaliziraju ono što su čuli te istim redoslijedom, uz nove zadatke, nadograde glazbeno znanje.

slušanje i upoznavanje glazbe, otvoreni model, metodički pristup, emocije.

nije evidentirano