hrvatski

Glazbeno-pedagoški pristupi s početka 20. stoljeća

Početak 20. stoljeća bio je vrlo inspirativno vrijeme za glazbene pedagoge. Već je tada bilo jasno da se glazbeno obrazovanje treba poučavati na drugačiji, slobodniji način od redovnog obrazovanja. Sve glazbeno – pedagoške koncepte 20. stoljeća odlikuje pedagoška otvorenost. To je vidljivo u vjeri da svaki učenik ima glazbeni potencijal. Emil Jaques-Dalcroze utvrdio je detaljni glazbeno – pedagoški pristup, ali je najpoznatiji po euritmici te po tomu da poučava glazbu kroz ples, odnosno kretanje s naglaskom na razvijanje improvizacije. Improvizacija je temelj i Orffove metode, gdje se prilikom razvijanja koristi Orffovov instrumentarij. Zoltan Kodály bazirao se na glazbeno obrazovanje putem pjevanja, s naglaskom na mađarske narodne pjesme. Glazbeno – pedagoški pristup Edgara Willemsa, iako najmanje poznat, iznimno je zanimljiv i sveobuhvatan. On promatra čovjeka holistički, u povezanom odnosu s prirodom i kozmosom i nastoji kod svakog učenika otkriti talent. Posljednji u nizu glazbeni je pedagog Shinichi Suzuki. Iako je njegov glazbeno – pedagoški pristup prvenstveno osmišljen za poučavanje sviranja violine, sukladno naprednim idejama i pedagoškom optimizmu, model je primjenjiv na sve instrumente i koristi se svuda u svijetu. Glazbeno – pedagoške ideje i pristupi s početka 20. stoljeća, još uvijek su svježi i kreativni te primjenjivi u današnjoj praksi.

glazbeno – pedagoški pristupi, početak 20. stoljeća, Carl Orff, Zoltan Kodály, Emile Jaques-Dalcroze, Shinichi Suzuki, Edgar Willems

nije evidentirano