hrvatski

Prijateljstvo kao odnos između Boga i čovjeka u spisima Terezije Avilske i Ivana Goluba

Predmet ovoga rada je pokušati objasniti čovjekovu potrebu za prijateljstvom kao odnosom koja je u čovjeku prisutna od samih njegovih početaka. U prvom dijelu rada naglasak je stavljen na filozofsko, biblijsko i tradicionalno poimanje prijateljstva. Božja blizina čovjeku postupno će se otkrivati da bi svoj vrhunac doživjela u osobi Isusa Krista, koji učenike ne nazive slugama, nego prijateljima. Polazeći od Boga, kao vrhovnog uzora za prijateljski odnos, u drugom dijelu rada govorit ćemo o prijateljstvu kod Terezije Avilske, stavljajući naglasak na molitveni ambijent koji je put za ostvarenje prijateljskog odnosa između Boga i čovjeka. Treći dio rada se osvrće na prijateljstvo kod Ivana Goluba. Polazeći od toga da je Bog Prijatelj čovjeka i da je to osobito pokazao u utjelovljenom Sinu Božjemu, nastojat ćemo predstaviti kako se Božja naklonost prema čovjeku razvila u prijateljstvo i kako čovjek obdaren Božjom milošću može također uzvraćati svoje prijateljstvo Bogu. Posljednji dio rada govori o zajedničkim dimenzijama Terezije Avilske i Ivana Goluba. Njihova zagledanost i vjera u trojstvenog Boga za oboje je uzor i ideal prijateljskog odnosa. Oni, kao prijatelji Božji, nastoje prepoznati Boga u sebi i u čovjeku pored sebe, kako bi u konačnici mogli otkriti i sebe i druge prisutne u Bogu.

prijateljstvo ; Božja milost ; Bog ; čovjek ; slika Božja ; duša mjesto susreta s Bogom ; Božje utjelovljenje ; Trojstvo i prijateljstvo

nije evidentirano