hrvatski

Zadarska skulptura 11. stoljeća

Zadarskom skulpturom 11. stoljeća prvi se započeo sustavnije baviti Ivo Petricioli, a potom i drugi autori. Analiziranjem i usporedbom te skulpture stvorila se mogućnost da se najveći broj tih reljefa prepozna kao djelo istih majstora, tj. dviju ranoromaničkih klesarskih radionica, čiji su radovi prepoznati i izvan Zadra, a to su: Zadarsko-splitska (solinska) i Zadarsko-kninska klesarska radionica. Radionice su dobile nazive prema mjestima u kojima je utvrđeno njihovo djelovanje. Tako se Zadarsko-splitskoj (solinskoj) klesarskoj radionici pripisuju sljedeća djela: ciborij prokonzula Grgura iz zadarske katedrale, ciborij iz Sv. Tome, pluteji iz Sv. Nediljice, plutej s likom hrvatskog kralja iz krstionice splitske katedrale te ulomci liturgijskih instalacija iz ostataka crkve sv. Petra i Mojsija u Solinu. S druge strane, Zadarsko-kninskoj klesarskoj radionici atribuirana je skulptorska oprema zadarske crkve sv. Lovre, i to njezini pluteji i sjeverni portal te heraldički orlovi i dva kapitela, od kojih jedan s likom oranta, ali i tranzena iz crkve sv. Marije na lokalitetu Crkvina u Biskupiji kod Knina. Na temelju stilsko-morfoloških karakteristika, Petricioli je svu navedenu skulpturu svrstao u navedene grupe. Osim djela koja su uvrštena u opuse identificiranih i imenovanih klesarskih produkcija, također postoji i niz zadarskih reljefa 11. stoljeća koje ne možemo svrstati u navedene grupe, ali ih je važno spomenuti u kontekstu zadarske umjetniče produkcije 11. stoljeća, a to su: dva zabata iz zadarske katedrale, ulomak pluteja sa sučelice postavljenim grifonima iz Sv. Krševana, ulomak reljefa sa četveronošcem i paunom iz Arheološkog muzeja, keramički ulomci i kamena stopa škropionice (uskršnjeg svijećnjaka) iz benediktinskog samostana sv. Marije.

klesarske radionice, skulptura, ranoromanički reljefi, 11. stoljeće, Zadar

nije evidentirano