hrvatski

Poetika usmenih lirskih pjesama u etnološkom kontekstu u Žabljaku kod Livna

Usmena je književnost umjetnost riječi koja se već stoljećima odražava na mnogobrojne ljudske naraštaje. Osim što je najstariji te najdugotrajniji oblik umjetničkog stvaranja jezičnim medijem, ona simbolizira svako ljudsko biće gdje najveću domenu postiže osjećajnost. Ta osjećajnost zapečaćena je u mnogim lirskim pjesmama počevši od ljubavnih, obrednih, poskočicama u kolu, uspavankama, šaljivim pjesmama itd., a ona najveća satkana je kroz nastale zapise. U većini kazivanja se odnose na usmenu liriku koja je popraćena usmeno-proznim vrstama te narodnim običajima mjesta Žabljaka kod Livna. Putem vjerske usmene lirike koja se sastoji od molitvenih pjesama, prenja te verificiranih legendi pa sve preko tradicijskih običaja vidljiv je genetski kod našega naroda kroz različita vremena, a to je dragocjena baština. Zapisana kazivanja pružaju svojevrsno putovanje kroz nekadašnji život koji je bio obogaćen raznim narodnim pripovijetkama koje su otvorenijeg, slobodnije te elastičnijeg književnog tipa za razliku od bajki koje su najdulja usmeno prozna vrsta. Opus usmene narodne književnosti je neprocjenjiv i opsežan u tolikoj mjeri da ga je nemoguće cijelog sakupiti na jedno mjesto, ali moguće ga je njegovati i baštiniti.

usmena književnost, usmene lirske pjesme, narodni običaji, vjerski običaji, Žabljak.

nije evidentirano