hrvatski

Stečaj potrošača

Raspadom Jugoslavije početkom 90-tih godina za vrijeme Domovinskog rata, Hrvatska kreće u proces tranzicije iz jednostranačkog političkog sustava u višestranački i iz planske ekonomije u slobodnu tržišnu ekonomiju. Prelaskom na tržišnu ekonomiju i otvaranjem granica za slobodan protok roba i usluga građanima se omogućuje veći izbor proizvoda i usluga koje nude financijske institucije, trgovački lanci i ostali poslovni subjekti. Emocije i potrebe, diktat marketinga i tržišna ponuda, neracionalan pristup novcu, smanjenje ekonomske snage srednjeg sloja (sve veći jaz prihoda iznimno bogatih i sve šireg sloja siromašnih uz rapidno propadanje srednjeg sloja), želja za potvrđivanjem statusa i prestiža te uvelike financijska nepismenost doveli su do velikog broja insolventnih i blokiranih građana. Loša zakonska rješenja za privatizaciju, globalna financijska kriza 2008. — 2009.g i kriza u Eurozoni 2011. — 2013.g, dodatno su utjecale na povećanje broja blokiranih građana. Hrvatska 01. siječnja 2016. godine u svoj pravni sustav implementira Zakon o stečaju potrošača kako bi riješila nastali problem. Troškovi za društvo koji se javljaju kao posljedica socijalne isključenosti blokiranih građana su ogromne, a evidentiraju se kroz uvećane troškove u zdravstvu, povećanim socijalnim transferima, smanjenim poreznim prihodima, te mogućem prijenosu siromaštva na nove generacije što predstavlja najveću opasnost. U radu se uspoređuju zakonska rješenja i načini provođenja stečaja potrošača u Njemačkoj i Sloveniji te se vrši komparativna analiza.

tranzicija ; insolventnost ; stečaj potrošača ; siromaštvo

nije evidentirano