hrvatski

Regiolektni idiomi na granici između dijalekta i standardnoga hrvatskog jezika

Jezik nije uvijek monolitan sustav. U njemu se očituju različite inačice te odstupanja u odnosu dijalekt-standard uvjetovane unutarjezičnim i izvanjezičnim čimbenicima koje karakterizira „uredna odnosno strukturirana heterogenost" (Bayley, 2013). Takve se jezične pojavnosti nazivaju varijetetima, zbiljskim jezičnim konstruktima bliskima objektivnoj stvarnosti. Cilj je istraživanja na sinkronijskoj razini utvrditi i opisati obilježja dvaju hrvatskih regiolekata (slavonski, zagrebački), u odnosu prema matičnim dijalektima (štokavski, kajkavski) te prema hrvatskome standardnome jeziku. Pritom se svi razgovorni idiomi ostvaruju kao dijatopijske varijacije. Prostorni kriterij određuje tip varijeteta koji pokazuje prepoznatljivu regionalnu obojenost, ali ne sadrži izrazite dijalektizme. Riječ je o varijantama govorenoga hrvatskoga jezika koji više nije dijalekt, ali nije ni standard. Korpus istraživanja činilo je šezdeset ispitanika (N = 60), različitih po dobi, spolu i stupnju obrazovanja. Kao instrument korišten je stukturirani intervju u trajanju od pet minuta. Najprije su prikupljeni demografski podatci, a zatim je sa svakim ispitanikom proveden usmjereni razgovor. Tijek intervjua je sniman, transkribiran i unesen u NooJ - računalni program za korpusnu analizu teksta. Željelo se utvrditi leksičkosemantička odstupanja regiolekta od očekivanih obilježja naddijalekta, kao i ustanoviti različitosti u odnosu regiolekta prema jedinstvenim obilježjima hrvatskoga standardnoga jezika. Osim leksičke razine, zabilježene su i posebnosti na gramatičkoj i prozodijskoj razini. Kao metode korištene su analiza sadržaja, situacijsko promatranje te mikrovarijacijska analiza. Ponajprije su utvrđene najčešće pojavnice svake dijalektne razine te njihova uloga u govoru ispitanika. Podatci su zatim uspoređeni s obzirom na dob, spol i obrazovnu razinu ispitanika, kako bi se ispitalo utječu li navedene varijable na uporabu regiolekta. Istraživanje će ponajprije poslužiti za usporedbu štokavskoga i kajkavskoga naddijalekta, odnosno realizaciju njihovih regiolektnih varijacija u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. Zanimalo nas je jesu li takvi dijatopijski varijeteti samo stilizacija komunikacijskoga procesa pod utjecajem društvenih promjena i okruženja ili je riječ o odstupanjima koja uključuju širenje varijacija te utječu na stvaranje novoga hibridnoga jezičnog diskursa.

dijatopijski varijeteti u hrvatskome jeziku, regiolekti, korpusna lingvistika

nije evidentirano