hrvatski

Primjena biorazradivog pakiranja hrane i utjecaj na roktrajnosti s obzirom na njihovu razgradivost

Zbog sve većeg utjecaja na okoliš, prehrambena industrija traži nove održive načine pakiranja hrane koji bi zamijenili plastiku. U ovome radu obrađene su četiri skupine polimera koji se najčešće koriste u pakiranju hrane: polimeri iz saharida (škrob, celuloza), polimeri sintetizirani iz monomera biološkog podrijetla (polimliječna kiselina, bio – PE i bio – PET), polihidroksialkanoati te biorazgradivi polimeri petrokemijskog podrijetla. Tehnologije produljenja trajnosti hrane poput modificirane atmosfere, aktivnog pakiranja i jestive ambalaže zahtijevaju materijale posebnih barijernih i mehaničkih svojstava, stoga se industrija usmjerila na stvaranje biorazgradivih kompozita od više materijala. Najčešće se kombiniraju materijali različitih afiniteta prema vodi: hidrofilni škrob i celuloza s hidrofobnim polimerima poput PLA, PCL, PBAT i PHA. U takve je kompozite moguće ugraditi antioksidanse prirodnog podrijetla i ekstrakte biljaka kako bi se osigurao antimikrobni i antioksidativni efekt.

pakiranje hrane, biorazgradivost, bioplastika, rok trajnosti, polimeri

nije evidentirano