hrvatski

Povezanost modaliteta liječenja i simptoma psihopatologije kod ovisnika o alkoholu

Uvod: U ljudskoj kulturi alkoholna pića su poznata od samih početaka, prihvaćena kroz mnogobrojne društvene običaje i navike te ih promoviraju država, socijalna sredina i pojedinci. Alkoholizam kao bolest koja obuhvaća sve segmente života alkoholičara zahtijeva različite pristupe liječenju. Liječenje na odjelu ili stacionarno liječenje omogućava uvjete u kojima nema pristupa alkoholu, pogodno je za pacijente koji nisu uspostavili stabilnu apstinenciju te za pacijente koji u svom okruženju nemaju uvjete za uspostavu apstinencije. Logičan nastavak u liječenju alkoholizma je liječenje u dnevnoj bolnici. Liječenje u dnevnoj bolnici iziskuje od pacijenta visoku razinu motivacije za liječenjem i apstinencijom. Obiteljska terapija je jedan od ključnih oblika liječenja. Sastoji se od više segmenata kao što su edukacija, psihoterapija, individualni te psihosocijalni tretman. Kombinacija ovih oblika liječenja omogućava članovima obitelji kompletan uvid u liječenje njihovog člana. Klubovi su usmjereni na međusobnu podršku članova, njihovih obitelji te terapeuta. Bez djelovanja kluba većina alkoholičara ne bi uspjela u održavanju apstinencije. Terapijski proces uključuje edukaciju ovisnika i njihovih obitelji, psihosocijalne metode liječenja, tehnike kontrole pijenja, načine nošenja sa žudnjom, negativnim emocijama i, u krajnjem slučaju, recidivom. Alkohol kao sredstvo koje je dovelo do gubitka kontrole te prihvaćanje vlastitog oporavka kao osobnog duhovnog putovanja s vjerom u Boga, osnove su principa rada klubova anonimnih alkoholičara. Radi se o dobrovoljnom programu te održavanju apstinencije na principu „dan po dan“. Osnovni uvjet je želja za održavanjem apstinencije. Medikamentozna terapija je neizostavno sredstvo kada se radi o oštećenjima koja su nastala kao posljedica dugotrajne izloženosti organizma alkoholnim pićima. Uklanjanje toksičnog djelovanja alkohola provodi se procesom detoksikacije. Grupna psihoterapija omogućava pacijentu objektivniji pogled na svoj problem te se „vidi“ očima drugih. Cilj: Dobiti što cjelovitiju sliku povezanosti modaliteta liječenja i simptoma psihopatologije te predočiti informacije o prednostima pojedinih modela liječenja kod ovisnika o alkoholu. Metode: Presječno istraživanje koje je odobrilo Etičko povjerenstvo psihijatrijske bolnice „Sveti Ivan“ na odjelu i dnevnoj bolnici te klubovima liječenih alkoholičara. Ispitana su 82 ovisnika o alkoholu anonimnim anketnim upitnikom posebno kreiranim za ovo istraživanje te upitnikom DASS-21 i Core-OM upitnikom. Rezultati: Prosječni rezultati na upitnicima psihopatoloških simptoma odgovaraju blago izraženoj depresivnosti i anksioznosti te normalnim razinama stresa. Zaključak: Ovim istraživanjem uspjelo se dokazati da osobe uključene u terapijske protokole lakše održavaju apstinenciju te kao takve većinom imaju normalne i blage simptome psihopatologije. Također je utvrđeno da pacijenti koji imaju duži period apstinencije imaju pozitivniju percepciju vlastite dobrobiti i svakodnevnog funkcioniranja.

Ovisnost ; alkoholizam ; modaliteti liječenja

nije evidentirano