hrvatski

Odstupanja u pisanom diskursu inojezičnih govornika hrvatskoga

Novija glotodidaktička istraživanja ističu važnost jezičnih odstupanja u učenju inoga jezika. Odstupanja se tako više ne smatraju pogreškama koje ukazuju na nizak stupanj lingvističkoga znanja, već pozitivnošću koja ukazuje na razvijen jezični osjećaj. Takvo shvaćanje utjecalo je i na promjene u njihovu tretmanu pa se u nastavi inoga jezika napušta njihovo bespogovorno ispravljanje. Naprotiv, pojava odstupanja upućuje na to da inojezični govornici razmišljaju o jeziku kao sredstvu sporazumijevanja te verbaliziranja misli i osjećaja. U ovome radu analizirat će se jezična odstupanja u pisanom diskursu inojezičnih govornika hrvatskoga. Korpus za istraživanje čini 60 sastavaka. Svim ispitanicima znanje hrvatskoga procijenjeno je na B1 razinu prema ZEROJ-u. Njihovi su materinski jezici njemački, poljski, engleski, češki, španjolski te ruski/ukrajinski. Odstupanja će se u analizi podijeliti na međujezična te na unutarjezična. Međujezična − ili prijenosna − su odstupanja koja nastaju kao posljedica prijenosa elemenata iz materinskoga jezika čime nastaje međujezično polje (U gradu je stress (...). Puno ljudi ima depressije. (...) kada živiš i radiš u metropolis. Previše ljudi, previše autos... Nije atractivni... (...), ljudi samo bacaju svoj garbić u vodi...). Tomu doprinosi činjenica da je u učenju inoga jezika semantičnost važnija od gramatičnosti, pragmatičnost od normiranosti, razvoj komunikacijske kompetencije prethodi jezičnoj. Broj takvih odstupanja obrnuto je proporcionalan sa stupnjem usvojenosti inoga jezika, odnosno njihov se broj smanjuje kako se povećava znanje inoga jezika. Odnos prema njima mijenjao se nekoliko puta tijekom novije povijesti glotodidaktike ; najprije su se smatrala „greškama“, odnosno znakovima da govornici nisu dovoljno naučili neki jezik. Potom se većina odstupanja počela pripisivati utjecaju prvoga jezika, a danas se smatraju normalnom sastavnicom međujezika i uobičajenim dijelom procesa učenja jezika. Dok su međujezična odstupanja uzrokovana „ometanjem“ materinskog jezika, unutarjezična odstupanja mogu se još nazvati i razvojnima, a na njihov nastanak utječu ovi postupci: pojednostavljenje, generalizacija, analogija, hiperkorektnost te izbjegavanje (…onda može trenirati u sportivnih klubova, može se ići u zoologski vrt, lakšije je upoznati nove osobe. Osječam se bolje na selu, gdje mogu trčiti, šetati i hodati...). U radu će se popisati i opisati odstupanja, predložit će se njihova klasifikacija te tretman na inojezičnoj nastavi.

hrvatski kao ini jezik

nije evidentirano