hrvatski

Materijalna nadležnost Ureda europskog javnog tužitelja – hrvatska perspektiva

Osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja dovršena je važna faza u razvoju kaznenog prava Europske unije, čijim se početkom tradicionalno smatra odluka Europskog suda pravde iz 1989. u predmetu Grčki kukuruz. Iako od presudne važnosti, definiranje materijalne nadležnosti ostavljeno je, za trajanja pregovora o osnivanju Ureda, kao jedno od posljednjih pitanja. Ciljevi su rada utvrditi koja su to kaznena djela za čiju je istragu, kazneni progon i podizanje optužnice nadležan Ured europskog javnog tužitelja, reperkusije prethodnog utvrđenja u kontekstu nacionalnog kaznenog prava te jesu li odredbe o materijalnoj nadležnosti u skladu sa zahtjevima materijalne zakonitosti. Materijalnu nadležnost Ureda određuju: Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO“) i nacionalno kazneno pravo transponiranjem Direktive PIF. Središnji dio materijalne nadležnosti Ureda predstavljaju kaznena djela protiv financijskih interesa Unije, tzv. PIF kaznena djela te potom s njima neodvojivo povezana djela i kaznena djela u vezi sa sudjelovanjem u zločinačkoj organizaciji ako je u središtu kriminalnih aktivnosti počinjenje djela protiv financijskih interesa Unije. Transponiranju Direktive PIF pristupljeno je u Republici Hrvatskoj površno. Analiza ovih djela pokazuje da zahtjevi materijalne zakonitosti, koja se sastoji u tome da počinitelj ima pravo znati za koja kaznena djela može biti odgovoran te koja mu se kazna može izreći, nisu ispunjeni u cijelosti.

Ured europskog javnog tužitelja, materijalna nadležnost, prijevara koja štetno utječe na financijske interese Unije, neodvojivo povezana kaznena djela, vlastita sredstva na temelju PDV-a

nije evidentirano