hrvatski

Goli otok od tabua do znanstvenih spoznaja (tematski uvodnik)

Zanimljiv je put jedne historiografski iznimno zahtjevne kontroverzije. Prije negoli je izišla bilo kakva sinteza povijesti Golog otoka koja bi ponudila nijansirane interpretacije i arhivski utemeljene rezultate, tema se javljala u najširoj sferi kulturne produkcije. Od 1980-ih godina nadalje nastaju razni feljtoni, razgovori, publicističke knjige ili književna djela koji postupno preispituju informbiroovske teme, a Goli otok manje ili više otvoreno spominju. Potom se tiskaju i memoarski zapisi, s različitim razinama dokumentiranosti, preciznosti ili vičnosti historiografskim metodama. Svi oni dakako drže interes javnosti na određenoj razini. Jugoslavenski, a potom i hrvatski odnosno srpski film, dao je na različite načine toj temi svoj doprinos, od filmova kao što je Kusturičin Otac na službenom putu (1985) do suvremenih dokumentarnih prikaza povijesti logora na Golom otoku i iskustva logoraša (Goli otok, 2012. u režiji Darka Bavoljaka). Iako je interes javnosti bio iznimno velik, hrvatska je historiografija dulje vremena šutjela. Za razdoblje do demokratskih promjena to se još može očekivati, ali šutnja se nastavila i u novim poglavljima historiografije. Da ne bi bilo zabune, još je 1990. golemi doprinos dala knjiga profesora Ive Banca Sa Staljinom protiv Tita: informbiroovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu, koja je u izdanju Globusa objavljena u Zagrebu (izvorno publicirana 1988. u Sjedinjenim Američkim Državama od Cornell University Press, Ithaca, New York: With Stalin Against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism). Ta je knjiga otvorila temu, postavila nekoliko provokativnih i vrlo smjelih teza. No dugo iščekivana arhivska ispitivanja teme koja bi nastavila put koji je zakazala ta knjiga nisu dolazila. Ne ulazeći u pitanje zašto je tomu tako, odnosno koji su sve faktori pri tome imali značajnu ulogu, moguće je konstatirati da se taj trend postupno mijenja. Osim sinteze Povijest Golog otoka (2019) povjesničara Martina Previšića koja se nameće kao totalna historija jedne kontroverzije, u posljednjih su se nekoliko godina javljali i različiti prilozi koji su temu nastojali obraditi služeći se suvremenim historiografskim pristupima, od nove političke historije do ekohistorije. Upravo zato ovaj temat Hrvatske revije nije okrenut prema nazad, nego – potaknut novim pristupima i dosezima historiografije otvaraju se ovim prilozima – prema naprijed. On pokazuje kako zreliji i mlađi istraživači postupno od kontroverzije čine dobro dokumentiranu i kreativno istraženu standardnu temu.Najzad, osim daljnjih poticaja u istraživanjima, ovaj će temat možda potaknuti i dalje širenje problematiziranja povijesti Golog otoka, imajući na umu odnos suvremene Republike Hrvatske prema nečemu što se u francuskoj historiografiji naziva lieux de mémoire – mjesta sjećanja, mjesta koja su identitetski utkana u kolektivnu memoriju, o čemu svjedoče usmeni iskazi odnosno oralnohistorijski prilozi, dokumentaristički filmovi, djelovanje različitih udruga i društava. Nadamo se da će ovi radovi potaknuti ponovno ne samo raspravu o mjestu Golog otoka – nego i djelotvorno rješenje.

Goli otok, tabu, historiografija

https://www.matica.hr/hr/592/goli-otok-od-tabua- do-znanstvenih-spoznaja-tematski-uvodnik-29672/