hrvatski

Veterinarsko zakonodavstvo i veterinarstvo u hrvatskoj povjesti do 1991.

Knjiga obrađuje povijesne događaje i zakonske propise iz veterinarske djelatnosti od ilirskih vremena do 1991. godine te je podijeljena u 12 poglavlja: 1. Uvod ; 2. Veterinarstvo do 18. stoljeća (Podaci o životinjama u starom vijeku, doba Ilira, Rimsko doba, 9. – 10. stoljeće te 11. – 17. stoljeće) ; 3. Veterinarsko zakonodavstvo i veterinarstvo u 18. stoljeću (u kojemu su obrađene 83 godine) ; 4. Veterinarsko zakonodavstvo i veterinarstvo u 19. stoljeću (obrađeno svih 100 godina) ; 5. Veterinarsko zakonodavstvo i veterinarstvo za vrijeme Austrougarske (obrađeno 18 godina) ; 6. Veterinarsko zakonodavstvo i veterinarstvo u kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslavija (obrađene 24 godine) ; 7. Veterinarsko zakonodavstvo i veterinarstvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (obrađene 4 godine) ; 8. Vojno veterinarstvo u NOB-u, Veterinarstvo i veterinarsko zakonodavstvo na oslobođenom teritoriju od 1942. do 1945 ; 9. Veterinarsko zakonodavstvo i veterinarstvo u FNRJ i SFRJ (obrađeno 46 godina) ; 11. Kazalo imena (na 9 stranica) i Kazalo zemljopisnih pojmova (10 stranica). U knjizi se nalazi 105 fotografija i 95 tablica od čega su neke izvorne, nastale navodeći podatke različitih zakonskih propisa (cijene pojedinih životinjskih vrsta i njihovih proizvoda). Crno-bijele fotografije iz arhive našega fakulteta i tablice u knjizi razbijaju sitno pisani tekst. U uvodu autor navodi namjeru da objedini brojne podatke na jednom mjestu, napominjući da se pri pisanju knjige koristio s 2808 različitih navoda, od čega na pravne propise otpada 2123, a na stručno-znanstvenu literaturu 685 navoda. Budući da je prioritet dan godinama zbivanja, mnogi se navodi ponavljaju tako da ih je ukupno 2999. Autor zakonske propise skraćuje i prepričava, izvlačeći iz njih ono najvažnije što su regulirali i zašto su se donosili. Posebno je važno napomenuti da se u knjizi navode srednjovjekovni statuti naših primorskih gradova, Istre i Dalmacije, te nekih otoka u segmentu koji se odnosi na veterinarsku djelatnost. U davna je vremena na našim prostorima bilo iluzorno govoriti o veterinarstvu, zbog čega autor u ta doba najčešće iznosi podatke koji se odnose na broj životinja, njihovu cijenu ili cijenu njihovih proizvoda. Kako vrijeme odmiče i približava se današnjim danima, autor se, pišući, razmahuje, zahvaljujući većem broju pisanih tragova odnosno podataka, pa knjiga u svom sadržaju postaje opširnija i detaljnija. Opisujući veterinarske događaje i navodeći cijene pojedinih životinja i njihovih proizvoda, navodi i sažetak veterinarskog zakonodavstva u različitim društveno-političkim uređenjima. On ih ne komentira, nego ostavlja čitatelju da stvori svoje mišljenje o njima, svakako vodeći računa da se ima na umu vrijeme te cjelokupna društveno-politička situacija kako u državi tako i u njezinu okruženju. Pri pisanju knjige autor posebnu važnost daje vremenu (godinama) koje je i u sadržaju navedeno, radi lakšega praćenja nastanka različitih događanja, vremena tiskanja različitih knjiga, ljekaruša ili zakonskih propisa. Pritom ima u vidu da knjiga obrađuje neke segmente povijesti veterinarstva. Čitajući ovu knjigu, dobiva se dojam da je veterinarstvo, kao i svaka struka, imalo porođajne muke, dugo je vremena trebalo da veterinari dobiju na značenju koje im stvarno pripada, a čini se da je malo vremena bilo potrebno da se taj stečeni ugled umanji, odnosno u dobroj mjeri izgubi. Iz njezinih redaka proizlazi da je naša struka nekad obavljala mnoge poslove koje danas ne radi, odnosno da se u struci zapošljavalo sve više veterinara jer je tadašnji seljak shvatio da samo od zdrave životinje može očekivati prinos odnosno zaradu. Nekad je prioritet veterinarskog posla bilo provođenje naređenih mjera jer su u 17., 18. i 19. stoljeću u nekim predjelima RH mnoge zarazne bolesti često desetkovale stočni fond, a liječenje se obavljalo po volji, izvan radnog vremena, što znači da je i u to doba ono imalo sasvim trivijalno značenje. U knjizi se prati zakonodavno osnivanje veterinarskih društava, osamostaljenje veterinarske djelatnosti i njezino sve veće značenje u društvu, a isto se tako lako prate i prvi pokušaji pisanja veterinarske narodne literature (ljekaruša) te poslije i ozbiljne stručne i znanstvene literature čiji su autori ugledni stručnjaci svoga doba. Put do stvaranja prve veterinarske stanice u Oborovu bio je trnovit. I na koncu, bez imalo pretjerivanja, uvjeren sam da je knjiga dobra nadopuna postojeće knjige Povijest veterinarstva te da će pridonijeti boljem razumijevanju veterinarske povijesti.

veterinarsko zakonodavstvo, veterinarstvo, povijest, Republika Hrvatska

nije evidentirano