hrvatski

Metodika istraživanja razbojništva

Suzbijanje imovinskog kriminaliteta, osobito onog njegovog dijela u koji spadaju razbojništva, dakle, delikti koji se čine primjenom prinude (sila i/ili prijetnja), moguće je uspješno provesti dobro organiziranim, kadrovski ekipiranim i profiliranim, te tehnički opremljenim i educiranim tijelima progona (represije). Uz dobru organizaciju rada, osobni i tehnički element, važna je odgovarajuća praktička naobrazba (trening) operativnih kadrova tijela represije. Suvremenim pojavnim oblicima razbojništava tijela progona, primarno policija, moraju suprotstaviti suvremene načine i sredstva borbe protiv tog oblika imovinskog kriminaliteta, svojevrsni kriminalistički inženjering. Njegov je cilj pravovremeno i skladno poduzimanje potrebnih otkrivačko-dokaznih mjera i radnji iz djelokruga pojedinih tijela represije, u skladu s pravilima kriminalističke znanosti i kaznenog procesnog prava. Taj kriminalistički inženjering uvjetno možemo nazvati kriminalističke metodike. Riječ je o prilagođavanju kriminalističkih, forenzičkih i pravnih radnji i mjera posebnim obilježjima kaznenih djela. Kriminalističke metodike su značajan sintetički dio kriminalističke znanosti, kod trihotomnog pristupa kriminalističkoj znanosti. One se bave utvrđivanjem optimalnih načina otkrivanja, istraživanja i dokazivanja pojedinih grupa kaznenih djela. Posebni objekt interesa u smislu odgovarajućeg istraživanja kod kriminalističkih metodika su grupe kaznenih djela, iz kataloga inkriminacija pozitivnog materijalnog kaznenog zakonodavstva, s viševrsnim načinima njihovog počinjenja. U takvu kategoriju kaznenih djela spadaju i razbojništva. Kriminalističke metodike se bave tipičnim situacijama, karakterističnim baš za istraživanje kaznenih djela ove ili one vrste, uz izvjesna odstupanja od tradicionalnih shema. Za svaku kriminalističku metodiku treba izdvojiti tipične istražne situacije. S druge strane, za svaku tipičnu istražnu situaciju mora biti izrađen opći i posebni algoritam radnji kriminalista istražitelja, što omogućava da se preporuke kriminalističkih metodika podignu na mnogo višu razinu. Vidimo da pod kriminalističkom metodikom u ovom radu podrazumijevamo skup postupaka, metoda i načina za sistematsko, kontinuirano i najsvrsishodnije istraživanje kaznenih djela, uz puno poštovanje principa kriminalističke znanosti i kaznenog procesnog prava. Kriminalističke metodike o istraživanju pojedinih grupa kaznenih djela sintetiziraju sve što pružaju ostali dijelovi kriminalističke znanosti. One predstavljaju konkretno formuliran kompleks znanstvenih preporuka o istraživanju pojedinih grupa kaznenih djela utemeljen na dostignućima kriminalističke znanosti u području opće teorije kriminalistike i kriminalističke taktike i tehnike. Kriminalističke metodike nisu mehaničko sastavljanje preporuka kriminalističke taktike i tehnike. Svaka metodika ima svoj teoretski dio, što proiz-lazi iz principa kojima se mora rukovoditi razrađujući preporuke da se u kriminalističku praksu uvedu dostignuća drugih područja kriminalističke znanosti. S druge strane svaka metodika mora voditi računa i o principijelnim postavkama o dokazivanju zločina svih kategorija, kako ih formulira kaznenopravna znanost. Iz navedenog proizlazi da kriminalističke metodike istraživanja pojedinih kategorija kaznenih djela možemo definirati i kao sustave, koji u cilju otkrivanja, sprečavanja i dokazivanja zločina predstavljaju metode i postupke kontinuiranog istraživanja okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno i otkrivanja počinitelja, kao i sustave koji se oslanjaju na opće teoretske postavke koje je razradila kriminalistička znanost, na znanstveno tehnička sredstva i metode kriminalističke tehnike i kriminalističke taktike. Bez primjene pravila kriminalističkih metodika, dakle, taktičko-tehničkih pravila sui generis u odnosu na pojedine grupacije kaznenih djela, pa i pojedinih djela, ne može se pravilno i potpuno (ali i pravovremeno) objasniti niz složenih kriminalnih slučajeva. Pod složenošću slučajeva podrazumijevamo slučajeve koji se s otkrivačko (heuristički aspekt) - dokaznog (silogistički aspekt) stanovišta teško razjašnjavaju. Postojeće kriminalističke metodike, pa tako i metodika otkrivanja i istraživanja razbojništava daju dosta općenite metodičke preporuke. One kao takve ne udovoljavaju potrebama aktualne kriminalističke prakse. Zato smo se odlučili napisati ovu metodiku, u stvari oblik podmetodike imovinskog kriminaliteta, zamišljajući je kao jedan segment kriminalističke metodike otkrivanja i dokazivanja imovinskih delikata. S obzirom na karakteristike kaznenog djela razbojništva, sadržaj ove podmetodike pretežno se odnosi na mjere prve intervencije i prvog zahvata tijela unutarnjih poslova (policije). Ona treba biti vlasništvo i nadležnih sudaca, ali i nadležnih državnih odvjetnika, odvjetnika i sl., da znaju puteve kojima se dolazi ili se došlo do istine, da mogu procijeniti da li su zakoniti, ali ne svaki put do nivoa aplikacije. Kod pisanja ove podmetodike istraživanja kaznenih djela razbojništava treba imati u vidu osnovne karakteristike (elemente) kaznenog djela razbojništva (engl. robbery). Riječ je o tzv. “biću” kaznenog djela. Ono je opis kaznenog djela kojim se u zakonu in abstracto tipizira neko ljudsko ponašanje kao kriminalno. S metodološkog stanovišta u biću kaznenog djela treba vidjeti skup posebnih zakonskih obilježja objektivne prirode. Subjektivna strana kaznenog djela ispituje se tek nakon što je utvrđeno da je riječ o određenom kaznenom djelu. Ovo biće danas nazivaju i zakonski opis kaznenog djela. To je djelo protiv imovine kao, uvjetno rečeno, prve “žrtve”. Druge žrtve su oštećene osobe kojima imovina pripada. Nije riječ samo o imovinskoj šteti nego i tjelesnoj i nematerijalnoj šteti koje mogu nastati upotrebom sile ili prijetnje, koje imaju različite oblike. Osnovna karakteristika razbojništva je pribavljanje protupravne imovinske koristi napadom na tuđu imovinu. Vidimo da je objekt zaštite kod ovih kaznenih djela imovina. Pod imovinom u ovom radu podrazumijevamo skup subjektivnih građanskih prava koja pripadaju nekoj osobi. To su primarno stvari i druge ekonomske vrijednosti koje čine predmet neke imovine i koje se u kaznenom pravu nazivaju imovinskom masom. Pojam imovine određuje imovinsko pravo, a koristi se i u kaznenom pravu. Konstitutivno obilježje ovog kaznenog djela je protupravno pribavljanje imovinske koristi (animus lucri habendi). Riječ je o djelu protiv pokretne imovine. Subjektivnu stranu čini umišljaj (namjera). Kazneno pravo ne štiti imovinu od nehatnih razbojničkih napada. U ovoj metodici dajemo niz kriminalističkih uputa u vezi s istraživanjem i dokazivanjem zakonomjernosti i osobitosti nastanka, otkrivanja, osiguranja, prikupljanja, fiksiranja, ispitivanja (istraživanja), analize i ocjene, te korištenja operativnih kriminalističko-spoznajnih i procesnih dokaznih informacija u vezi s kaznenim djelima razbojništava. Pri tome smo posebno vodili računa o postavkama teorijske i praktične kriminalističke znanosti. Tamo gdje je bilo potrebno pristupili smo konceptualizaciji pojmova. Riječ je o specifičnom modelu postupanja kod kaznenih djela razbojništava. Svaka operativno kriminalistička i procesna otkrivačko dokazna radnja mora imati svoj taktički, tehnički i metodički sadržaj jer u protivnom ostaje puka forma. Pravila represivne kriminalističke znanosti, osobito u pod-ručju kriminalističkih metodika, daju procesnim normama realan sadržaj, ispunjavaju procesnu formu stvarnošću, ukazujući na taktičko-tehničke sadržaje postupanja. Zbog toga ovaj rad nije namijenjen samo polaznicima visokih učilišta, nego i brojnim zaposlenicima, praktičarima represivnih tijela unutarnjih poslova, nego i nadležnim državnim odvjetnicima, sucima svih kategorija i drugim praktičarima koji u svom radu moraju primjenjivati pravila kriminalističke znanosti, pa time i kriminalističkih metodika. Baš zbog tako potencijalno širokog kruga čitalaca nešto detaljnije smo obradili provođenje operativnih i istražnih (dokaznih) mjera i radnji. Što se tiče drugih mjera i radnji tog karaktera, koje se ne navode u ovom radu, upućujemo cijenjene čitaoce na neki od aktualnih udžbenika kriminalističke taktike i tehnike. Predmet sadržaja ove metodike je jedan segment iz velikog područja interesa suvremenih kriminalista. Pod kriminalistima u ovom radu podrazumijevamo sve ovlaštene službene osobe koje u svom radu moraju primjenjivati norme kriminalističke znanosti. Pojedina radna mjesta i s njima povezana zvanja, traže široka znanja i temeljitu uvježbanost za praktičan rad na suzbijanju razbojništava. Zbog toga smo ovoj metodici nastojali dati takav sadržaj koji omogućava heurističko-silogističko, na znanstvenim temeljima zasnovano otkrivanje i razjašnjavanje slučajeva razbojništava. Svjesni smo da su problemi koji se danas javljaju u vezi sa suzbijanjem razbojništava suviše složeni da bi se mogla dati jednostavna rješenja i recepti. Problemi koji se javljaju u postupku istraživanja razbojništava su primarno uvjetovani načinom počinjenja djela u odnosu na mjesto, sredstvo, i vrijeme počinjenja. Iako u životu ne postoje dva ista kriminalna događaja ili situacije, oni ipak imaju neke prepoznatljive dodirne elemente, iako su prouzročeni na različite načine, od strane različitih osoba i na različitim mjestima. Baš u odnosu na navedeno nastojali smo u ovoj metodici izložiti ono što je po našem mišljenju blisko životnim situacijama s kojima se susreću kriminalisti u svakodnevnom radu prilikom istraživanja razbojništava. Ukazali smo na okolnosti koje treba otkriti, objasniti i dokazati, a vezane su uz kazneno djelo razbojništva. Ukazali smo na metodičke sadržaje operativnih taktičko-tehničkih mjera i radnji i anticipiranih istražnih radnji koje se primjenjuju kod otkrivanja i razjašnjavanja razbojništava. Upozorili smo na važnost poštovanja redoslijeda kod poduzimanja pojedinih mjera i radnji, diktiranog okolnostima svakog konkretnog slučaja, kao i na načelo pravovremenosti. Ukazali smo i na proces konstruktivizacije kao složeni misaoni proces izravno vezan uz operativnu i procesnu djelatnost tijela represije, pomoću kojeg se na temelju procesa identifikacije ili grupifikacije, razlikovanja, analize i sinteze, apstrakcije i generalizacije, utvrđuju granice među pojedinim predmetima i njihovim svojstvima, te njihovim odnosima radi odgovarajućeg postupanja. Ova metodika je primarno namijenjena onim službenim osobama koje u svom radu moraju primjenjivati pravila kriminalističke znanosti. U dijelu ili potpunosti nju mogu koristiti i studenti raznih učilišta. Ona po svom sadržaju treba primarno biti objekt interesa službenika tijela unutarnjih poslova, državnog odvjetništva i sudova, ovo tim više što specijalizaciju ovlaštenih službenika navedenih tijela ne prati adekvatna teoretska nadgradnja. Zaboravlja se da univerzalni kriminalisti, tzv. “all round” kriminalisti, nestaju s kriminalističke scene. Specijalistička znanja uz ulogu timskog rada s nužnom podjelom rada imperativ su današnjice. Metodika je napisana tako da prelazi područje čisto policijske i kaz-nenopravne discipline i nameće cjelovit pristup problematici vezanoj uz kaznena djela razbojništava. U sadržaj ove metodike uvrstili smo nove aktualne teme, od kojih su se neke u postojećim domaćim literaturnim izvorima spominjale tek marginalno, što je u oštroj suprotnosti s važnošću tih pitanja za kriminalističku teoriju i praksu s metodičkog stanovišta. Želja nam je da za predmetnim tekstom, kao temeljnim vodičem posegnu i kolege praktičari i teoretičari: policijski službenici, nadležni državni odvjetnici, suci, odvjetnici, carinici i dr. Na ovu podmetodiku trebale bi se nadovezati ostale metodike vezane uz otkrivanje i razjašnjavanje delikata iz područja imovinskog kriminaliteta. Na sve to trebao bi se nadovezati kriminalistički praktikum vezan uz istraživanja imovinskih delikata s naglašenim heurističkim i silogističkim aspektima. Ovaj rad zamislili smo u dijelu i kao udžbenik kolegija kriminalističkih metodika imovinskog kriminaliteta, a ne kao nekakav znanstveni opus, iako se u njemu nalaze brojne znanstvene teorijske postavke, na temelju kojih smo i razradili građu ovog rada. Rukovodili smo se time da rad sadrži što više relevantnih informacija o stanju znanstvene discipline koju obrađuje, a to je u našem slučaju jedan segment kriminalističkih metodika otkrivanja i razjašnjavanja imovinskih delikata, konkretno, razbojništava. Pri tome smo se oslanjali na literaturne izvore i radove koji već postoje, dodajući tim sadržajima originalne zamisli i pristupe, na temelju vlastitog bogatog i dugogodišnjeg operativnog iskustva. Sve to nastojali smo povezati u pedagoški prihvatljivu cjelinu. Da bi se izbjeglo suvišno interpoliranje literaturnih izvora u kontinuitet izlaganja i omogućilo njegovo neometano praćenje, a da se pri tome ne odvlači pažnja čitaoca, odlučili smo se da literaturne izvore koje smo koristili navedemo na jednom mjestu, tj. na kraju rada, a ne iza pojedinih poglavlja ili u obliku bilješki (fusnota) na dnu stranica. Ipak, najvažniji izvori navode se u tekstu. Na kraju moramo istaknuti, da smo u ovom radu dali niz elemenata iz područja teoretske kriminalističke znanosti koje smo uvezali s postulatima praktične kriminalističke znanosti. Na taj način smo udahnuli život sadržajima teoretske kriminalističke znanosti i učinili ovaj rad literaturnim izvorom za one koji se bave teoretskom i praktičnom kriminalističkom znanosti.

Metodika istraživanja razbojništva

nije evidentirano