hrvatski

Djelovanje Jurja Draškovića (1525-1587) u vjerskim, vojnim i političkim sukobima i krizama u drugoj polovici 16. stoljeća

U izlaganju se analizira raznoliko djelovanje Jurja Draškovića, hrvatskoga bana i zagrebačkoga biskupa, pripadnika intelektualne i društvene elite srednje Europe, u hrvatskim zemljama druge polovice 16. st. Stekavši izvrsno obrazovanje na europskim sveučilištima, napredovao je do visokih državničkih i crkvenih položaja i stekao povjerenje kralja Ferdinanda I., koji ga je kao svoga izaslanika i kao zastupnika Ugarsko-hrvatskoga kraljevstva poslao na treće zasjedanje Tridentskoga koncila (1562.-1563.), gdje je uspješno balansirao između interesa Rimske kurije i Habsburgovaca. Njegova dvojaka uloga u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu – ona zagrebačkoga biskupa (1563.-1578.), koji je provodeći koncilske odredbe rukovodio paralelnim procesima rekatolizacije, suzbijanja reformnih pokreta i stvaranja novih obrazovnih i kulturnih prilika, i hrvatskoga bana (1567.-1574.), čija je najteža zadaća, uz rješavanje teške gospodarske situacije i čestih buna seljaka, bila obrana zemlje od Osmanlija, izvrsno pokazuje strukturnu povezanost ranonovovjekovne države i crkve. U izlaganju se donose strategije koje je Drašković koristio u svojim svjetovnim i crkvenim dužnostima, ali i u postavljanju temelja za uspon vlastite obitelji, koja u to vrijeme postaje jednom od malobrojnih hrvatskih magnatskih obitelji (barunski naslov 1567) te čiji članovi potom zauzimaju najistaknutije političke i vjerske službe pod habsburškim protektoratom.

Juraj Drašković, krize, seljačke bune, konfesionalizacija

nije evidentirano