hrvatski

Prirodna obnova hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u uvjetima prisutnosti srneće divljači

U radu su predočeni rezultati pokusa sanacije i obnove deset godina stare lužnjakove sastojine koju je tijekom njenog razvoja obgrizala srneća divljač. Pokus je osnovan sredinom ožujka 1994. godine na području Uprave šuma Bjelovar, šumarije Garešnica, gospodarske jedinice Međuvođe-Ilovski lug, odjela 8b, u ekološko-gospodarskom tipu II-G-20 (šumska zajednica Qenisto elatae-Quercetum roboris Horvat 1938). Praćen je razvoj čepovanih, ograđenih hrastića do njihove sedme godine starosti kao i poredbenih, nečepovanih u ogradi i izvan nje, do njihove sedamnaeste godine starosti. Nakon 7 godina stabalca iz čepa postigla su srednji prsni promjer od 4, 56 cm, što je 79% od prsnog promjera poredbenih, ograđenih stabalaca. Slične razmjere, u odnosu na poredbena stabalca, pokazuje i srednja visina čepovanih stabalaca (5, 84m). Debalca čepovanih stabalaca nešto su kraća, ali znatno kvalitetnija od poredbenih koja i nakon sedam godina pokazuju posljedice obgrizanja s prosječno 1, 9 zakrivljenja te 1, 4 kvrga na prvih 2, 5 m. Velikim visinskim prirastom (83, 4 cm/god.), čepovana stabalca već nakon 4 godine ostvaruju uvjete za uklanjanje ograde. Tek je u četrnaestoj godini više od 70% stabalaca s poredbene, divljači stalno izložene površine, svojim vršnim izbojcima nadraslo kritičnu zonu dohvata srnećeg zuba (150 cm), a 15, 1% ih to nije postiglo ni u sedamnaestoj godini. Vrlo slab intenzitet oštećenosti izbojaka (1-2) utvrđen na stabalcima višim od 150 cm, unatoč velikom udjelu oštećenih hrastića (i do 85, 9%) nakon četrnaeste godine starosti više ne ugrožava njihov daljnji razvoj.

Hrast lužnjak (Quercus robur L.), čepovanje, srneća divljač, obgrizanje, intenzitet oštećenosti, visinski prirast, obnova oštećenih sastojina.

nije evidentirano