hrvatski

Karakteristike šumskih požara i opožarene površine u 2000. godini

Požar je najštetniji čimbenik unutar šumskog ekosustava jer izravno ugrožava sve njegove elemente. Sva osnovna obilježja šumskih ekosustava u kojima je rizik pojavljivanja požara vrlo velik određuju mediteranske šume pa je i razumljivo da se najviše požara i najveće opožarene površine u Hrvatskoj događaju u priobalju Jadranskog mora. Usprkos velikoj pažnji koja se već dugi niz godina posvećuje protupožarnoj zaštiti gospodarske štete (izgorena drvna masa, umanjena estetska vrijednost krajobraza i izgubljena rekreativna funkcija šume) i ekološke štete (smanjena biološka raznolikost i tlo izloženo eroziji ) su ogromne. Unatoč svim poduzetim preventivnim i represivnim mjerama u protupožarnoj zaštiti šuma od strane &#8220 ; ; Hrvatskih šuma&#8221 ; ; i ostalih, u 2000. godini nastalo je 706 požara koji su opožarili 68 171, 32 ha. U najvećoj mjeri to je rezultat ekstremno visokih temperatura i osobito manjka oborina u dužem razdoblju. Najveće odstupanje (manjak) u odnosu na prosječne količine oborina bilo je u lipnju i kolovozu, kada je palo samo 5-40% od uobičajenih količina oborina. Pored toga promjena smjera vjetra otežavala je gašenje požara. prevladavanje slabog do umjereno jakog vjetra pogodovalo bržem isušivanju gorivog matrijala, a česta Za ovu požarnu godinu osobito je da je mali broj požara opožario velike površine na priobalju.

šumski požar; ekstremna suša; visoke temperature; protupožarna preventiva; 2000. godina

nije evidentirano