hrvatski

Marcuseovo poimanje fenomena estetskog i umjetnosti

Autor u radu pokušava pokazati Marcuseovo poimanje fenomena estetskog i umjetnosti u kontekstu cjelokupnog djela, a s posebnim osvrtom na odnos umjetnosti i revolucije. U tekstu se najprije polazi od Marcuseove disertacije o romanu umjetnika. Ovaj tekst pokazuje se ključnim, jer Marcuse već ovdje razabire perifernog subjekta (umjetnika) kao nositelja oslobođenja. Potom slijedi potanki prikaz orfičko-narcističke civilizacije, odnosno ishodište estetsko-osjetilne revolucije u okvirima Freudove teorije. Zatim se razmatra položaj umjetnosti u kapitalističkom i varijanti socijalističkog društva. Dok je u kapitalističkom društvu umjetnost banalizirana masovnim konzumiranjem, u socijalističkom društvu umjetnost je ideološki instrumentalizirana u svrhu glorificiranja i očuvanja političkog poretka. Naposljetku, analizira se kvalitativan prijelaz u društvo estetskog etosa koji je ostvariv senzitivnom suradnjom umjetnosti i tehnologije. Namjera ovog rada je ponuditi kritičku, koherentnu i kontekstualno situiranu interpretaciju umjetnosti i estetske revolucije onako kako je posredovana kod Marcusea.

Marcuse, kultura, estetika, estetska dimenzija, umjetnost, revolucija, subjekt

nije evidentirano