hrvatski

Transfuzijsko liječenje darivatelja organa nakon utvrđene mođdane smrti

Cilj: Potencijalni darivatelji organa nakon utvrđene moždane smrti (engl. donor after brean death –DBD) se regrutiraju iz različitih skupina pacijenta. Transfuzijsko liječenje prije moždane smrti temelji se na kliničkoj i laboratorijskoj procijeni uzroka i simptoma anemije i poremećaja koagulacije i usmjereno je na održavanje života. Nakon moždane smrti dolazi do patofi zioloških promjena u regulaciji tjelesne temperature, hemodinamske nestabilnosti, endokrinih promijena i poremećaja koagulacije. Studije o potrebnoj razini hemoglobina za očuvanje funkcije organa u takvim okolnostima kao i učincima transfuzijskog liječenja na ishod transplantacije pojedinog organa nisu učinjene. U nedostatku znanstvenih dokaza, uvriježeno je korištenje istih smjernica za primjenu krvnih pripravaka kao u bolesnika. U ovom radu je analizirano transfuzijsko liječenje DBD darivatelja u vremenu od utvrđene smrti mozga do uzimanja organa i rožnica. Metode: Retrospektivno smo analizirali transfuzijsko liječenje DBD darivatelja u Kliničkom bolničkom centru Zagreb (KBC Zagreb) u razdoblju od siječnja 2013. do veljače 2017. godine. Podaci su prikupljeni pregledom bolničkog (BIS) i transfuzijskog (Hemo Tools) informacijskog sustava. Za svakog transfuzijski liječenog DBD darivatelja, od trenutka utvrđivanja moždane smrti do trenutka eksplantacije organa analizirane su vrijednosti početnu, najnižu, najvišu i posljednju razinu hemoglobina, broja trombocita, PV/INR i fi brinogena te posttransfuzijske reakcije. Rezultati: U promatranom razdoblju u KBC Zagreb uzeto je 108 organa (60 bubrega, 30 jetra, 16 srca, 2 gušterače) i 57 rožnica od 34 DBD darivatelja. Dvadeset darivatelja bili su muškarci, a 12 žene. Raspon dobi 21-74, medijan 57. Uzroci smrti bili su moždano krvarenje (N 20, 59 %), ishemični moždani udar (N 8, 23 %) i politrauma (N 6, 18 %). Tijekom hospitalizacije u KBC Zagreb krvnim pripravcima je ukupno liječeno 13/34 (38%) DBD darivatelja. Primili su 41 doza koncentrata eritrocita (KE), 54 koncentrata trombocita (KT), 30 doza svježe smrznute plazme (SSP), 11 albumina i 1 g fi brinogena. U skupini transfuzijski liječenih DBD darivatelja vodeći uzrok smrti bilo je moždano krvarenje. Od proglašenja moždane smrti do eksplantacije organa, transfuziju je primilo 4/34 (12 %) darivatelja. S KE liječena su 3 darivatelja (9%), s razinom hemoglobina 98, 77, 75 g/L, s KT liječen je jedan darivatelj s brojem trombocita 24 x109/L. Niti u jednom slučaju krvni pripravci nisu primijenjeni za vrijeme uzimanja organa. Transfuzijske reakcije nisu zabilježene. Zaključak: U našoj ustanovi se samo 12% DBD darivatelja liječi krvnim pripravcima. Razlog tome može biti što je kod malog udjela darivatelja politrauma uzrok smrti. Transfuzijski prag je u jednom slučaju bio viši od prihvaćenih preporuka za liječenje eritocitnim pripravcima. Ograničenje istraživanja je mali broj anliziranih slučajeva još k tome samo u jednoj ustanovi. Za bolji uvid u transfuzijsko liječenje DBD darivatelja bilo bi potrebno provesti istraživanje na nacionalnoj razini. Budući da u literaturi nema podataka o optimalnoj razini hemoglobina DBD darivatelja, zanimljivo bi bilo istražiti njezin utjecaj na ishod transplantacije u različitih skupina primatelja organa.

Transfuzijsko liječenje ; Darivatelj organa ; Moždana smrt

nije evidentirano