hrvatski

Suvremena prikazanja na kajkavskom ili od pekla do raskršća (Denis Peričić Pekel na zemli 1998.; Stjepan Škvorc Na raskršću 2006.)

Hipoteza ovog članka je da prikazanja (muke, mirakuli i moraliteti) kao autohtoni europski dramski žanrovi nastali u srednjem vijeku nisu „izumrli“ s dolaskom nove epohe (renesanse), nego žive do danas, jer su europskom kazalištu i društvu i imanentni i potrebni. Bili su igrani u svim epohama (renesansi, elizabetanskom kazalištu), vladali u baroku, te pisani kao nova protureformacija u prvoj polovici 20. stoljeća, dok se vodila bitka između dvaju svjetonazora. Promjena vladajućeg svjetonazora (sekularizam, koji je pobijedio kršćanski svjetonazor nakon Drugoga svjetskog rata) protjerala je bilo kakvu afirmaciju religioznog pogleda na svijet izvan glavne struje kao nedovoljno vrijednu, pa su ti žanrovi živjeli na rubovima ili u iznimnim situacijama (Domovinski rat u Hrvatskoj). Iz potrebe za tim tipom kazališta laici su pokretali različite manifestacije u Hrvatskoj dvijetisućitih, pa se vidjelo da na rubovima ima vrlo vrijednih dramskih ostvarenja. Dva, napisana na kajkavskom, analiziraju se u članku. Denis Peričić, profesionalni pisac iz Varaždina, napisao je mirakul Pekel na zemli (1998.) o susretu župnika s nečastivim u šumi gdje temu čuda kao posljedice vjere provodi kroz suvremene alate postmodernog kazališta – teatralizaciju i intertekstualnost, poremećaj društvene svečanosti i ironijski odmak. Stjepan Škvorc, uspješni amaterski pisac iz Međimurja, napisao je Na raskrižju (2016.), suvremeni moralitet o tajkunu koji se odluči na samoubojstvo, ali ga Bog spriječi u tome i priredi mu test duše u kojem se Mihael i Lucifer bore za njegovu dušu. Oba teksta su ne samo kvalitetna nego i kazališno igriva iako su napisana iz konvencije prikazanja: oba imaju crno-bijelu podjelu likova, pouku o važnosti spasa duše i sliku svijeta koji ima smisla, kojim upravlja dobri Bog, te emotivno zajedništvo s publikom i katarzu, s tim da nam prvi dokazuje da su svjetonazor i pouka važniji od tehnike koja se koristi, a drugi, upravo zato što je autor amater i ne poznaje tehniku suvremene dramaturgije, imanentnost tih žanrova do dana današnjeg.

prikazanja, mirakul, moralitet, suvremena hrvatska drama, katarza

nije evidentirano