hrvatski

Čovjek - biće odnosa (Post 2,4b-25)

Tražeći odgovor na pitanje „Tko je čovjek?“ u svjetlu drugog izvještaja o stvaranju (Post 2, 4b-25), koji predstavlja jednu od polazišnih točaka biblijske antropologije, u ovom radu želimo prikazati čovjeka kao duboko relacijsko biće koje se u potpunosti ostvaruje samo u susretu i dijalogu s drugim. Prvi dio rada prikazuje čovjekov odnos prema zemlji koji se očituje u Božjem stvaranju čovjeka iz praha zemaljskog u koji udahnjuje dah svojeg života te u čovjekovoj odgovornoj brizi za povjereni mu dar zemlje. Čovjekov odnos prema Bogu sadržaj je drugog dijela. Njega karakterizira Božja briga za čovjeka i zaštita darovanog mu života. Ona se posebice očituje u vrtu u kojemu je čovjek imao sve potrebno za život, u imenovanju životinja u kojem sudjeluje u Božjem činu stvaranja i u Božjoj zabrani da jede s drveta spoznaje dobra i zla kojim Bog poziva čovjeka na prihvaćanje i življenje osobnih granica. Treći dio posvećen je odnosu koji nastaje između muškarca i žene u kojem čovjek izlazi iz tragične situacije osamljenosti, pronalazeći pomoć, koja je ista kao što je i on, i uspostavljajući jedinstvo s drugim koje se temelji na međusobnoj pripadnosti, privrženosti, jednakosti i komplementarnosti. Posljednji dio rada donosi neke od temeljnih značajki čovjeka kao bića odnosa, što proizlazi iz drugog izvještaja o stvaranju. Riječ je o življenju istine o samom sebi i drugom, prihvaćanju i poštivanju misterija i različitosti te odgovornosti za povjereni mu dar i poslanje. Čovjek – zemljano biće koje u sebi nosi dah Božjeg života – izaći će iz smrtne situacije samoće i ostvarit će se u punini samo u odnosu s drugim koji stoji ispred njega i u čijem će licu prepoznati svoje osobno lice, dakako u dijalogu i stavu međusobna prihvaćanja i pripadnosti, pomoći i odgovornosti.

Odnos, Bog, čovjek, žena, zemlja.

nije evidentirano