hrvatski

Program proizvodnje kapi za oči iz autolognog seruma u KBC Zagreb

Cilj: Kapi za oči proizvedene iz autolognog seruma učinkovito ublažavaju tegobe pacijentima sa sindromom suhog oka koji su alergični ili rezistentni na komercijalne pripravke te pospješuju cijeljenje nakon transplantacije rožnice. Cilj rada je prikazati razvoj programa proizvodnje kapi za oči u KBC Zagreb tijekom 14 godina. Metode: Pacijentima koji zadovolje kriterije za uzimanje autologne krvi vadi se 150 ml pune krvi bez antikoagulansa. Nakon 24 sata centrifugiranjem se izdvoji serum i razrijeđuje s fi ziološkom otopinom u omjeru 1:5. Pripravak se rastače u jednokratne doze od 1, 5 mL , obilježava i pohranjuje na –30◦C, u karantenu do zaprimanja nalaza mikrobioloških kultura i zaraznih bolesti. Nakon završne kontrole pripravci se izdaju pacijentu, transportiraju u suhom ledu i pohranjuju u transfuzijskoj ustanovi najbližoj mjestu stanovanja pacijenta. Tjednu zalihu kapi izdaje se pacijentu na čuvanje u kućnom zamrzivaču. Prije korištenja ampula se odmrzava i koristi do kraja dana. Rok trajanja zamrznutih kapi je 3 do 6 mjeseci ovisno o uvjetima pohrane. Rezultati: Program proizvodnje kapi za oči iz autolognog seruma utemeljen je 2003.g. u KBC Zagreb za pacijente iz cijele Hrvatske. U početku se pripravak rastakao u bočice što je zahtjevalo rad u čistom prostoru. Od 2011.g. prešlo se na proizvodnju u setu s ampulicama koja se zbog probijanja sterilne barijere prilikom dodavanja fi ziološke otopine i fi litriranja također provodila u čistom prostoru. Od 2017. koristi se set koji se s fi lterom i vrećicom s razrijeđenim serumom spaja SCD-om i može se koristiti i u neklasifi ciranim prostorima. Od 2003.–2017.g. uključeno je 297 pacijenata, medijan dobi 59 (7–92) ; od toga 229 žena i 68 muškaraca. Prema dijagnozama najviše je uzroka suhog oka u sklopu autoimunih oboljenja (191, 64 %) dok ostalo čine nespecifi cirana oštećenja rožnice (54, 18%), infekcije (23, 7, 7%), traume (5, 1, 7%) i toksična oštećenja (3, 1%). Nakon transplantacije rožnice upućeno je 9 (3%) pacijenata te 12 (4%) s kroničnom reakcijom transplantata protiv primatelja. Godišnje se uključi medijan od 18 (1–51) novih pacijenata, najviše 2016. g. (51), a 22 pacijenta ovu terapiju koriste duže od 5 g. Većina pacijenata upućena je od specijaliste oftalmologa (251, 85%) dok od 2006.g. reumatolozi i hematolozi počinju uključivati pacijente (46, 15%). Proizvedeno je 1556 pripravaka, medijan 2 po bolesniku (1–43). Kod pregleda su odbijena 2 bolesnika (anemija, infekcija), kod 10 pacijenata zabilježeno je 13 neuspjelih prikupljanja (9 hemoliza, 4 lipemije) i 3 neuspjele obrade seruma. Na završnoj kontroli odbačen je 1 pripravak zbog HCV infekcije. Kod 26 pacijenata pripravci su prestarjeli i uništeno je 1474 ampulica. Zaključak: Autologne kapi su učinkovita i za neke pacijente nezamjenjiva terapija. Postupak proizvodnje u KBC Zagreb se s vremenom prilagođavao, a korištenje zatvorenog seta je pojednostavnilo proizvodnju i olakšao praćenje terapijskih potreba povećanog broja pacijenata. Program proizvodnje je provediv u većini ustanova koje proizvode krvne pripravke i njegovo širenje na druge centre bi olakašalo dostupnost pripravka dugogodišnjim pacijentima.

Program ; Proizvodnja ; Kapi za oči

nije evidentirano