hrvatski

Stambena izgradnja u Zagrebu od 1945. do 1960-ih

Grad Zagreb je uzet kao studija slučaja razvoja jednoga socijalističkog grada i odnosa prema stambenoj problematici koje taj razvoj donosi. Zagreb nakon Drugoga svjetskog rata doživljava veliki demografski rast doseljavanjem velikog broja seoskog stanovništva, te manjim dijelom prirodnim priraštajem. Grad Zagreb je 1946. godine imao oko 270 tisuća stanovnika, a 1969. oko 570 tisuća. Zbog ubrzanog industrijskog razvoja gradu je trebala nova radna snaga, ali je za istu nedostajalo stambenog prostora, dok gradska infrastruktura nije dovoljno razvijena da udovolji potrebama svih stanovnika. Stambena se izgradnja bazirala na društvenoj i privatnoj izgradnji, gdje su društveno financirani objekti bile zgrade višekatnice, privatno financirani kuće prizemnice. Upravo je privatna izgradnja, odnosno kuće prizemnice, davala gradu Zagrebu više izgled sela negoli grada. Pri ocjeni stambene izgradnje Zagreba i općenito njegova urbanog razvoja u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata pa do kraja 1960- ih, valja se složiti s konstatacijom Davora Stipetića kako je Zagreb nastajao kao arhitektonski pothvat i razvijao se stihijski. Dokaz ove tvrdnje je i činjenica kako Zagreb nema generalni urbanistički plan, a dobiti će ga tek 1971. godine.

Zagreb ; Hrvatska ; Jugoslavija ; socijalizam ; stambena izgradnja ; urbanizam ; arhitektura

nije evidentirano