hrvatski

Zagrebačka stanogradnja u prijedlozima planova i generalnim urbanističkim planovima od 1945. do 1990.

Rješenje stambenoga pitanja svakoga člana društva, kao i kvaliteta njegove realizacije, jedan je od ključnih izazova svakoga društva kao cjeline, ali i svakoga političkog sustava. U razdoblju socijalizma to je pitanje jedan od glavnih društvenih i političkih problema, koji se na razini gradova nastojalo riješiti kreiranjem sveobuhvatne stambene politike koja se pokušala ostvariti generalnim urbanističkim planovima i urbanističkim programima. U gradu Zagrebu na toj se problematici radilo kontinuirano u Urbanističkom zavodu grada Zagreba i njegovim pravnim prethodnicima, prije svega preko urbanističkih prijedloga i planova objavljenih 1949., 1953., 1965., 1971. i 1986. godine. Istraživanje se temelji na generalnim urbanističkim planovima Zagreba (regulatorne osnove), jednome programu urbanističkoga razvoja i dva prijedloga urbanističkoga razvoja: Vlado Antolić, „Regulacioni plan i direktivna regulaciona osnova Zagreba” (1949.) ; Zagreb: direktivna regulatorna osnova Zavoda za urbanizam NOGZ 1953. (1953.) ; Urbanistički program grada Zagreba: smjernice za razvoj (1965.) ; Generalni urbanistički plan grada Zagreba: elaborat (1970.) ; Generalni urbanistički plan grada Zagreba: sažetak (1985.). Ovim se radom nastoji ustanoviti koja su sustavna rješenja predviđena, kakve su bile projekcije razvoja grada i kretanje broja stanovništva te kakva je bila realizacija urbanističkih prijedloga i planova.

Zagreb ; Hrvatska ; Jugoslavija ; socijalizam ; stambena izgradnja ; stambeno pitanje ; generalni urbanistički plan ; regulatorne osnove ; urbanizam

nije evidentirano