hrvatski

Molekularna i morfološka karakterizacija hrvatskih populacija rogača

U Hrvatskoj se rogač tradicionalno uzgajao na određenim lokacijama i imao je značajnu vrijednost za lokalnu zajednicu. Plodovi rogača korišteni su za proizvodnju raznih proizvoda, karakterističnih za lokalnu zajednicu. U današnje vrijeme ovi raznoliki tradicionalni proizvodi na bazi voća, koji su danas gotovo zaboravljeni, imaju potencijalnu ekonomsku vrijednost važnu za lokalne zajednice u budućnosti. Većina istraživanih populacija rogača međusobno su dobro prostorno izolirani i predstavljaju vrijednu germplazmu koja se može koristiti u oplemenjivačkim programima i u programima očuvanja buljih genetskih izvor. Cilj provedenih istraživanja bio je utvrditi divergentnost hrvatskih populacija rogača. U okviru istraživačkog projekta HRZZ, pod šifrom HRZZ-IP- 2013-11-3304, sa ukupno 120 stabala rogača ma 12 lokacija na hrvatskoj obali i otocima Jadrana prikupljeni su uzorci listov i mahuna u svrhu molekularne i morfološke karakterizacije rogača. AFLP analiza provedena je korištenjem šest kombinacija počtnica. Klaster analizom, baziranoj na međupopulacijskoj udaljenosti (Fst), utvrđeno je jasno grupiranje rogača u tri glavne skupine. Analizom molekularne varijance, AMOVA, utvrđene su značajne razlike među navedenim skupinama populacija rogača (Fi= 0, 15 ; P<0, 001): na temelju dobivenih rzultata može se zaključiti da populacije rogača s otoka Visa i Šolte vjerojatno pripadaju istoj populciji.Populacije s otoka Lastova i Korčule i poluotoka Pelješca genetski su vrlo slične i statistički se međusobno razlikuju, uglavnom na razini od 5 %. S obzirom na morfološka svojstva lista, ploda i sjemenki rogača, populacija s otoka Visa superiornije je u odnosu na ostale istraživane populacije.

Ceratonia siliqua L., AFLP, morfologija, raznolikost, očuvanje

nije evidentirano