hrvatski

Samovrednovanje učitelja i njegov utjecaj na kvalitetu učiteljeve kompetentnosti

U radu su prikazani rezultati ispitivanja mišljenja učitelja i vodstva škole o načinima (oblicima) i razlozima samovrednovanja učitelja kao i o indikatorima učiteljeve kompetentnosti u svrhu njihove uporabe u procesu samovrednovanja te razlike u njihovim procjenama. Istraživanje je provedeno na uzorku od 596 ispitanika, učitelja razredne i predmetne nastave, ravnatelja i stručnih suradnika osnovnih škola Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije. U istraživanju je sudjelovalo i pet fokus grupa, po dvije grupe u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji i jedna u Ličko-senjskoj županiji. Veličina pojedine fokus grupe bila je između šest i deset sudionika. Činili su ih predstavnici ravnatelja, stručnih suradnika, vijeća roditelja, učitelja mentora i savjetnika. Metoda fokus grupa korištena je kako bi sudionici s različitih aspekata pridonijeli kritičkom analiziranju i vrednovanju dosadašnjih aktivnosti u području učiteljeva samovrednovanja i vrednovanja. Za očekivati je bilo da će njihova mišljenja, uvjerenja pa i emocionalne reakcije, proizašle iz poticajne rasprave u fokus grupi, pridonijeti izvođenju kvalitetnih zaključaka i anticipiranju prijedloga za kreiranje optimalnog metodološkog predloška za poboljšanje kvalitete učiteljeva samovrednovanja. Također i podupiranju generalizacija izvedenih kvantitativnim metodološkim postupcima ili pak problematiziranju i otvaranju nove rasprave o istoj temi. Vodstvo škole u usporedbi s učiteljima razredne i učiteljima predmetne nastave procjenjuje da primjereni i objektivni pokazatelji kvalitete nastave i učiteljeve kompetentnosti bitnije pridonose korištenju rezultata samovrednovanja učitelja za poboljšanje učiteljeve kompetentnosti. Učitelji predmetne nastave se u odnosu na vodstvo manje slažu s tvrdnjom da se u dosadašnjem samovrednovanju učitelj koristio rezultatima vrednovanja učitelja od strane drugih subjekata: učitelja, učenika, stručnih suradnika, ravnatelja. Također, vodstvo škole u većoj mjeri smatra da je dosadašnje samovrednovanje učitelja uključivalo podatke vanjskog (izvanškolskog) vrednovanja (od strane savjetnika, inspektora, timova za vanjsko vrednovanje…) nego što to misle učitelji razredne nastave. U razgovoru u fokus grupama ta je razlika također dolazila do izražaja. U većini škola ispitanici su isticali kako učitelji rijetko razmjenjuju informacije o kvaliteti nastave te kako nije uobičajen dolazak učitelja jednih drugima na sat u cilju praćenja nastave.

učiteljeva kompetentnost, samovrednovanje, samovrednovanje učitelja

nije evidentirano