hrvatski

Prema sveučilištu kao organizaciji koja uči

U radu se raspravlja o suvremenim/adekvatnim koncepcijama upravljanja sveučilištima kao odgovoru na aktualne zahtjeve i očekivanja koje se pred njih postavljaju, poglavito u kontekstu zahtjeva za sustavnom brigom o kvaliteti temeljnih (pedagoških) akademskih djelatnosti - učenja i nastave tijekom procesa ulaska u Europski prostor visokoga obrazovanja. Sveučilišta se od svoje srednjovjekovne povijesti konstantno prilagođavaju zahtjevima svog vanjskog okruženja, razvijajući pritom različite mehanizme adaptacije često usmjerene na očuvanje vlastite egzistencije. Organizirana kao birokratske organizacije, profesionalne i kolegijalne zajednice, političke organizacije, organizirane anarhije ili kibernetički sustavi, sveučilišta su konstantnom nadogradnjom svoje slojevite i kompleksne organizacijske i upravljačke strukture polako pratila aktualne zahtjeve i očekivanja, uvijek uspjevajući očuvati svoju temeljnu misiju - stvaranje, čuvanje i diseminaciju znanja putem temeljnih akademskih aktivnosti. Tradicionalno troma i navikla na snažnu financijsku potporu i kontrolu države, sveučilišta bi uskoro trebala biti prepuštena novim izazovima i vlastitom umijeću snalaženja u uvjetima samoregulacije, traženja financijskih resursa potrebnih za svoje funkcioniranje i navikavanju na nejasne, ako uopće definirane tržišne mehanizme poslovanja prema nejasno definiranim kriterijima kvalitete osnovnih akademskih djelatnosti. Priključivanjem u Europski prostor visokog obrazovanja, zahtjevi i kompeticija dobivaju novu dimenziju i šalju impuls za nove forme adaptacije. Iako se u novim uvjetima od sveučilišta očekuje da sve više nalikuju poslovnim korporacijama i "posuđuju" organizacijske i upravljačke strukture uspješne u hladnom poslovnom svijetu (primjerice, TQM, New Public Management), zahtjevi za sustavnom brigom o kvaliteti nastave i učenja prizivaju rješenja primjerena akademskom okruženju. Sveučiliste kao "organizacija koja uči" (learning organisation) jedna je u nizu (relativno uspješnih!) koncepcija preuzetih iz poslovnog okruženja kao dobro promišljena adaptacija tradicionalnih karakteristika novim uvjetima u kojima se nalazi sveučiliste. Naglašava se važnost analiziranja organizacije sveučilišta izvana te odgovaranje na promjenjive okolnosti i zahtjeve, orijentaciju na učenje i neprekidno usavršavanje, kolegijalnu grupu kao forum za donošenje odluka, neprekidno usavršavanje kvalitete kroz postojeći akademski okvir, slobodan pristup informacijama i prihvaćanje opće misije institucije od strane svih uključenih, uz zajedničko djelovanje u pravcu njezina ostvarivanja. Iako pristup upravljanju visokoškolskim institucijama prema predlošku "organizacije koja uči" zvuči kao izazov koji valja prihvatiti, potrebno je naglasiti da krajnji cilj toga posla može biti isključivo varijanta te koncepcije prilagođena osobitostima sustava u koji će se primjeniti.

sveučilište; organizacija koja uči; kvaliteta

nije evidentirano

engleski

Towards the University as Learning Organisation

U radu se raspravlja o suvremenim/adekvatnim koncepcijama upravljanja sveučilištima kao odgovoru na aktualne zahtjeve i očekivanja koje se pred njih postavljaju, poglavito u kontekstu zahtjeva za sustavnom brigom o kvaliteti temeljnih (pedagoških) akademskih djelatnosti - učenja i nastave tijekom procesa ulaska u Europski prostor visokoga obrazovanja. Sveučilišta se od svoje srednjovjekovne povijesti konstantno prilagođavaju zahtjevima svog vanjskog okruženja, razvijajući pritom različite mehanizme adaptacije često usmjerene na očuvanje vlastite egzistencije. Organizirana kao birokratske organizacije, profesionalne i kolegijalne zajednice, političke organizacije, organizirane anarhije ili kibernetički sustavi, sveučilišta su konstantnom nadogradnjom svoje slojevite i kompleksne organizacijske i upravljačke strukture polako pratila aktualne zahtjeve i očekivanja, uvijek uspjevajući očuvati svoju temeljnu misiju - stvaranje, čuvanje i diseminaciju znanja putem temeljnih akademskih aktivnosti. Tradicionalno troma i navikla na snažnu financijsku potporu i kontrolu države, sveučilišta bi uskoro trebala biti prepuštena novim izazovima i vlastitom umijeću snalaženja u uvjetima samoregulacije, traženja financijskih resursa potrebnih za svoje funkcioniranje i navikavanju na nejasne, ako uopće definirane tržišne mehanizme poslovanja prema nejasno definiranim kriterijima kvalitete osnovnih akademskih djelatnosti. Priključivanjem u Europski prostor visokog obrazovanja, zahtjevi i kompeticija dobivaju novu dimenziju i šalju impuls za nove forme adaptacije. Iako se u novim uvjetima od sveučilišta očekuje da sve više nalikuju poslovnim korporacijama i "posuđuju" organizacijske i upravljačke strukture uspješne u hladnom poslovnom svijetu (primjerice, TQM, New Public Management), zahtjevi za sustavnom brigom o kvaliteti nastave i učenja prizivaju rješenja primjerena akademskom okruženju. Sveučiliste kao "organizacija koja uči" (learning organisation) jedna je u nizu (relativno uspješnih!) koncepcija preuzetih iz poslovnog okruženja kao dobro promišljena adaptacija tradicionalnih karakteristika novim uvjetima u kojima se nalazi sveučiliste. Naglašava se važnost analiziranja organizacije sveučilišta izvana te odgovaranje na promjenjive okolnosti i zahtjeve, orijentaciju na učenje i neprekidno usavršavanje, kolegijalnu grupu kao forum za donošenje odluka, neprekidno usavršavanje kvalitete kroz postojeći akademski okvir, slobodan pristup informacijama i prihvaćanje opće misije institucije od strane svih uključenih, uz zajedničko djelovanje u pravcu njezina ostvarivanja. Iako pristup upravljanju visokoškolskim institucijama prema predlošku "organizacije koja uči" zvuči kao izazov koji valja prihvatiti, potrebno je naglasiti da krajnji cilj toga posla može biti isključivo varijanta te koncepcije prilagođena osobitostima sustava u koji će se primjeniti.

university; learning organisation; quality

nije evidentirano