hrvatski

Pravo na suđenje u razumnom roku – postoji li (nova) praksa Suda Europske unije?

Uz poštivanje temeljnih i ljudskih prava kao jedan od prioriteta EU u području slobode, sigurnosti i pravde (članak 67(1) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)) povećava se broj odluka Suda Europske unije (Sud EU) s naglaskom na zaštitu ljudskih prava. Kao polazište, u svojim se interpretacijama Sud EU oslanja na katalog temeljnih i ljudskih prava iz Povelje EU o temeljnim pravima. No, imajući u vidu obvezu EU da pristupi Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP) koja proizlazi iz Lisabonskog ugovora zanimljivo je razmotriti mijenja li se pristup Suda EU u primjeni standarda zaštite ljudskih prava pod utjecajem tih okolnosti. U radu će se najprije prezentirati razvoj koji je rezultirao u prihvaćanju nove uloge od strane Suda EU. Analizirat će se primjena temeljnog (ljudskog) postupovnog prava na suđenje u razumnom roku u judikaturi Suda EU. Istražit će se da li i u kojoj mjeri kriteriji koje primjenjuje Sud EU u procjeni je li došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetima izvanugovorne odgovornosti EU za štetu zbog prekomjernog trajanja postupaka pred EU sudovima odgovaraju kriterijima koje za utvrđivanje istovjetne povrede u svojoj judikaturi primjenjuje Europski sud za ljudska prava (ESLJP). Unatoč činjenici da se judikatura Suda EU u pogledu zaštite toga prava još uvijek razvija, što omogućuje tek ograničeno razumijevanje njegova pristupa, autori se nadaju dati doprinos detektiranju potencijalnih otvorenih pitanja i nedosljednosti u odnosu na već uspostavljenu judikaturu ESLJP.

pravo na suđenje u razumnom roku ; Sud EU ; ESLJP ; judikatura ; EKLJP

nije evidentirano