hrvatski

Tekstološki izazovi pri izdavanju obiteljske korespondencije Antuna Vrančića

Epistolarni opus humanista Antuna Vrančića većim je dijelom objavljen u mađarskom izdanju Verancsics Antal, Összes munkái L. Szalaya i G. Wenzela (1857 – 1875). Premda je riječ o izuzetno vrijednom izdanju, brojne pogreške u njemu poput ispuštanja riječi ili cijelih rečenica, pogrešnih lekcija itd., koje ponekad navode na netočno tumačenje teksta, nametnule su potrebu za priređivanjem novog izdanja pisama prema suvremenim načelima i uz potrebne korekcije. Prvi je korak pritom napravljen u sklopu doktorske disertacije jedne od autorica, gdje je priređeno kritičko izdanje obiteljskih Vrančićevih pisama prema rukopisima iz knjižnice Széchényi u Budimpešti i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. No, kako bi se široj čitateljskoj publici približila slika o privatnom Vrančićevu životu te dao vrijedan uvid u zanimljive obiteljske okolnosti ove poznate šibenske obitelji kao i povijesni kontekst toga vremena, spomenuto se izdanje dorađuje na način da se u koautorstvu priprema dvojezično izdanje koje će, osim prijevodom pisama na hrvatski, biti opremljeno korisnim bilješkama i izvorima. Treba naglasiti da će ovdje po prvi put biti okupljena sva pisma iz Vrančićeve obiteljske korespondencije koja su došla do nas, među kojima će svoje prvo izdanje doživjeti naknadno otkrivena pisma iz NSK, koja se inače ne nalaze u mađarskom izdanju. Fokus priređivačkog komentara bit će usmjeren na nemali broj netočnih čitanja te mnoštvo tiskarskih grešaka u mađarskom izdanju, a građa će također biti popraćena i realnim aparatom te aparatom izvora. U izlaganju će biti riječi o brojnim priređivačkim dvojbama s kojima su se priređivačice susretale pri izradi ovog višeslojnog izdanja te o rješenjima koja su se nametnula svrsishodnima.

Antun Vrančić, obiteljska korespondencija, kritičko izdanje

nije evidentirano