hrvatski

Modifikacija površine implantne titanijeve legure

Stopa uspješnosti upotrebe titanija za dentalnu primjenu ovisi o sposobnosti integracije okolnog koštanog tkiva s površinom implantata. Iako se titanij i njegove legure odlikuju jedinstvenom kombinacijom kemijskih, fizikalnih i bioloških svojstava zbog kojih titanij predstavlja ''zlatni standard'' među materijalima za izradu dentalnih implantata, ipak postoje čimbenici i uvjeti u kojima samo njegova odlična svojstva, kao što su otpornost na koroziju, inertnost, netoksičnost i biokompatibilnost, nisu dovoljna. Tako zbog kombinacije korozije, mehaničkog opterećenja i bakterija može doći do odbacivanja implantnog materijala. Brojnim dugogodišnjim istraživanjima u in vitro i in vivo uvjetima pokazalo se kako je potrebna dodatna modifikacija površine titanija u svrhu boljih sveopćih karakteristika i učinkovitosti unutar ljudskog tijela. Cilj ovog rada bio je istražiti elektrokemijska svojstva nemodificiranog titanija u simuliranoj fiziološkoj otopini (otopina umjetne sline) i usporediti ih sa svojstvima titanija kojemu je površina modificirana anodnom oksidacijom provedenoj u fosfatnom puferu. Ispitivan je utjecaj parametara anodne oksidacije (vrijeme i potencijal anodizacije) na konačna elektrokemijska svojstva titanija pod realnim uvjetima primjene. Elektrokemijske tehnike koje su korištene za ispitivanje elektrokemijskih svojstava titanija su: ciklička voltametrija (CV), linearna polarizacija (LP) i elektrokemijska impedancijska spektroskopija (EIS).

titanij ; dentalni implantati ; biokompatibilnost ; korozija ; modifikacija površine ; elektrokemijske tehnike

nije evidentirano