hrvatski

Biorazgradnja mikroplastike u vodenim ekosustavima

Plastika je sintetski polimerni materijal koji je zbog visoke izdrţljivosti, male teţine i niske cijene jedan od ĉesto korištenih materijala. U posljednjih 70 godina svjetska godišnja proizvodnja plastike porasla je s 0, 5 milijuna tona u 1950. godini na 348 milijuna tona u 2017. godini, a oĉekuje se da će se u sljedećih 20 godina udvostruĉiti. Danas veliki problem za okoliš predstavlja mikroplastika (MP), odnosno ĉestice plastike koje su manje od 5 mm. Izvori MP- a su mnogi, a jedan od njih su i otpadne vode putem kojih MP dospijeva u tlo, slatke i slane vode. Oneĉišćenje MP-om zabiljeţeno je u svim dijelovima ekosustava, a zbog njihove postojanosti u okolišu i niskog stupnja razgradnje se u novije doba ispituju razliĉiti postupci za njihovo uklanjanje iz okoliša. Cilj ovog rada bio je ispitati biorazgradnju MP-a u vodi inokulacijom bakterija Bacillus licheniformis, Lysinibacillus massiliensis te s mješovitom kulturom Delftia acidovorans i Bacillus sp. Biorazgradnja polistirena (PS) i polietilena niske gustoće (LDPE), veliĉine ĉestica 300 – 500 μm, provedena je u šarţnim uvjetima rada pri temperaturi od 25±2 °C, pH- vrijednosti od 7, 148 i 160 o/min. Proces biorazgradnje je trajao 22 dana, a praćeni su sljedeći pokazatelji: temperatura, pH-vrijednost, koncentracija otopljenog kisika, elektriĉna vodljivost, optiĉka gustoća (OG), broj izraslih kolonija bakterija (CFU), vrijednosti ukupnog ugljika (TC), ukupnog organskog ugljika (TOC) i ukupnog anorganskog ugljika (IC), koncentracije kationa i aniona, nastali nusprodukti biorazgradnje te promjene na površini ĉestica MP- a. Dobiveni rezultati pokazali su da je tijekom 22 dana pokusa u svim uzorcima zapoĉela biorazgradnja LDPE-a i PS-a na što ukazuje smanjenje koncentracije otopljenog kisika, porast vrijednosti CFU-a, porast IC vrijednosti i promjena u koncentraciji kationa i aniona. Nadalje, na FTIR spektrima snimljenim nakon procesa biorazgradnje vidljivi su novonastali pikovi za koje se pretpostavlja da su posljedica biorazgradnje. Iz dobivenih rezultata pretpostavlja se da je biorazgradnja obje vrste MP-a moguća s korištenim bakterijskim kulturama, te su u cilju potvrde navedene teze potrebna detaljnija istraţivanja.

Mikroplastika ; Polietilen ; Polistiren ; Biorazgradnja ; Bacillus licheniformis ; Lysinibacillus massiliensis ; Delftia acidovorans ; Bacillus sp.

nije evidentirano