hrvatski

Antonio Michelazzi, »di professione, scultore de' Marmi«: novi arhivski prilozi za riječkog kipara

Altarist i kipar Antonio Michelazzi (Gradisca d’Isonzo, 1707. – Rijeka, 1771.) predstavlja jedinstvenu umjetničku ličnost 18. stoljeća na istočnoj obali Jadrana. Michelazzi je rođen 1707. u Gradisci d' Isonzo gdje oko 1720. ulazi u lokalnu radionicu Leonarda i Paola Zulianija. U toj radionici nalazio se i Venecijanac Alberto Bastasi. Tijekom 1720.-ih Paolo Zuliani u Rijeci otvara svoju radionicu u koju dovodi i mladog Antonija Michelazzija. U riječku radionicu Paola Zulijanija, oko 1727. dolazi i Carlo Picho iz Cividalea. Radionica sudjeluje u kiparskoj dekoraciji oltara Presvetog Sakramenta u Zbornoj crkvi u Rijeci. Michelazzi od 1729. nasljeđuje Zulijanijevu radionicu te započinje svoju samostalnu kiparsku i altarističku karijeru. Njegova su prva dokumentirana djela u Rijeci propovjedaonica i oltar svetog Josipa u nekadašnjoj isusovačkoj crkvi svetog Vida. Michelazzi je u svoju radionicu 1733. doveo dvojicu kamenoklesara iz Venecije ; Giuseppea Rigettija i Petra Baraziollija. Uz kamenoklesare iz Venecije u radionici djeluje i Adam Michelazzi iz Gradisce d' Isonzo. Poput Michelazzija i njegovi su se suradnici u potpunosti udomaćili u Rijeci gdje su živjeli sve do smrti. Pronađeni dokumenti važna su dopuna djelovanju i životu najvažnijeg kipara 18. stoljeća na istočnoj obali Jadrana.

Antonio Michelazzi, Leonardo Zuliani, Paolo Zuliani, Gradisca d' Isonzo, Reka, Carlo Picho, Alberto Bastasi, Venecija, Giovanni Rigetti, Pietro Baraziolli, kiparstvo

nije evidentirano