hrvatski

Muzil: moja vizija, moji snovi

U radu se analizira proces prenamjene vojnih nekretnina kroz studiju slučaja prostora Muzila u Puli. Za hrvatske prilike grad Pula je egzemplarni primjer vojnoga grada što znači da tu nije riječ samo o vojnoj prisutnosti odnosno vojsci u gradu, već da je ukupni razvoj Pule u ekonomskom, društvenom, prostornom i drugim aspektima bio prvenstveno određen vojnim utjecajima. Stoga je i glavno obilježje, koje proizlazi iz tog specifičnog monofunkcionalnog razvoja, velika ovisnost o odlukama koje su izvan mogućnosti utjecaja gradskih struktura. Nakon uvida u povijesni i socio-politički kontekst autor u radu analizira razvojne dokumente i planove prenamjene bivših vojnih prostora u Puli s posebnim naglaskom na političke faktore koji su odredili promišljanje civilne namjene vojnih zona. Analizirajući specifičan organizacijski model koji je uspostavljen u slučaju prenamjene prostora Muzila, a na temelju analize dokumenata i intervjua s ključnim dionicima, autor pokazuje složenost procesa prenamjene vojnih prostora u različitim aspektima od problema rješavanja vlasničkih odnosa do koordinacije i uključivanja različitih dionika u suradnički proces. Autor ustvrđuje da su za veći dio analiziranih lokacija bile prisutne povoljne zadane okolnosti poput lokacijskih karakteristika, krajobraznih vrijednosti, prisutnosti vrijednih kulturnih dobara i sl., no, promjenjivi faktori poput upravljačkih aranžmana su rezultirali iscrpljivanjem javnih resursa i dugotrajnim procesom s neizvjesnim ishodom. S aspekta planiranja i organizacije prenamjene na djelu je bila nedovoljna koordinacija različitih državnih, lokalnih i drugih tijela koje su trebale biti uključene u različite faze procesa. Organizacijski model je ustanovljen prije nego su planovi Oružanih snaga RH pokazali da je prostor Muzila neperspektivan za vojne potrebe što je imalo za posljedicu izostanak suradnje ključnog dionika bez kojeg se proces prenamjene nije moguć. S druge strane, u proces prenamjene nisu bila na prikladan način uključena niti lokalna tijela vlasti usprkos činjenici da prostor Muzila čini petinu površine grada Pule, da je Pula bila uknjiženi vlasnik na pojedinim dijelovima zemljišta te u konačnici da je pitanje prenamjene Muzila i pulskog zaljeva ključno strateško pitanje budućeg razvoja grada. Slično tome, iz inicijalnog procesa osmišljavanja buduće namjene izostavljena su i druga državna i javna tijela kao i stručne organizacije. Izostanak uključenosti ključnih dionika u pripremnim fazama doprinijelo je stvaranju planova koji nisu bili provedivi niti su uzimali u obzir lokalne uvjete. U tom smislu autor u analiziranom slučaju pokazuje važnost participativnog planiranja i uključivanja lokalne zajednice u procese prenamjene kao i snagu političkih faktora u procesima prenamjene u Hrvatskoj.

Pula, Muzil, prenamjena vojnih nekretnina, civilno-vojni odnosi, vojni grad

nije evidentirano