hrvatski

U potrazi za autorom: digitalizacija djela siročadi

Baštinske ustanove u svojim fondovima čuvaju građu neprocjenjive kulturne i znanstvene vrijednosti. Digitalizacija i objava digitalnih preslika građe iz fondova baštinskih ustanova donijele su brojne prednosti i omogućile nove načine korištenja građe, no i suočili zajednicu arhiva, knjižnica i muzeja (AKM) s određenim problemima i nesigurnostima, osobito u području osiguravanja pristupa digitaliziranoj građi i s tim povezanim pitanjima autorskih i srodnih prava. Sveobuhvatnu digitalizaciju i objavu djela iz fondova AKM ustanova moguće je provesti nad građom za koju se pouzdano zna da je javno dobro, tj. da je autorsko pravo nad tom građom isteklo. No problem često predstavljaju djela kojima autor nije poznat ili ga nije moguće pronaći, te se za takva djela ne može utvrditi jesu li javno dobro. Takva se djela nazivaju „djela siročad“, i temeljem Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, prije izmjena i dopuna iz 2014. godine, bez odobrenja autora ili nositelja autorskog prava nije ih bilo moguće digitalizirati i javno objaviti. Upravo je s ciljem olakšavanja digitalizacije takvih djela donesena Direktiva 2012/28/EU o određenim dopuštenim korištenjima djela siročadi. U radu se predstavlja Direktiva te njezina implementacija u hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. Prikazana je Baza podataka djela siročadi pri EUIPO-u, središnjoj europskoj repozitornoj bazi za djela siročad, predstavljene su prednosti i nedostaci Direktive, objašnjavaju se pojmovi koji se spominju u Direktivi, poput „nadležnog nacionalnog tijela“, „ovlaštene korisničke institucije“ i „pažljive potrage“, te se daju primjeri korištenja djela siročadi.

djela siročad, digitalizacija, baštinske ustanove, zakonski okvir, autorsko pravo i srodna prava, korištenje građe

nije evidentirano