hrvatski

Usporedba rezultata različitih metoda liječenja jugularnog paraganglioma

Uvod: Jugularni paragangliom, unatoč benignom porijeklu tumora, prezentira se kao agresivna, razarajuća lezija, s čestom invazijom u okolno područje glave i vrata. Unatoč različitim metodama liječenja, optimalni način liječenja jugularnog paraganglioma ostaje još uvijek nejasan. Cilj: Cilj ovog rada je utvrditi najdjelotvorniju metodu liječenja jugularnog paraganglioma. Materijali i metode: U kohortno retrospektivnu studiju bilo je uključeno ukupno 27 bolesnika kojima je u razdoblju od 1999. do 2018. dijagnosticiran jugularni paragangliom i koji su bili podvrgnuti različitim metodama liječenja. U prvoj ispitivanoj skupini bilo je 6 bolesnika kojima je učinjena resekcija tumora, u drugoj skupini bilo je 11 bolesnika liječenih gama zračenjem, te u trećoj skupini u kojoj je sudjelovalo 10 bolesnika podvrgnutih kirurškom zahvatu uz kombinaciju s gama zračenjem. Svim bolesnicima učinjen je neurootološki kontrolni pregled, kontrolna magnetska rezonanca glave i vrata i tonalna audiometrija. Statistička značajnost unutar svakoj ispitivane skupine za razinu sluha testirana je programskim paketom SAS 9.4. koristeći proceduru TTEST. Istim programskim paketom te putem procedure FREQ s naredbom CHISQ (hi-kvadrat provjera) testirane su razlike između skupina za kontrolu rasta tumora i učestalost novonastalih oštećenja kranijalnih živaca. Rezultati: U prvoj skupini bolesnika tijekom dugoročne kontrole rasta tumora ± 49.5 mj. (10- 84 mj.) do nastanka recidiva došlo je kod 2 bolesnika (p=0, 04) s ekstra/intraduralnim širenjem nakon 4, odnosno 6 godina nakon totalne resekcije. Jedina bolesnica iz prve skupine, kojoj je učinjena parcijalna resekcija tumora, umrla je 7 godina nakon operacije od progresije tumorske bolesti. U drugoj skupini bolesnika nakon gama zračenja nije bilo progresije rasta tumora. Nakon dugoročne kontrole rasta tumora ±90 mj. (34-132 mj.), kod 7 bolesnika (78%) ove skupine primijećeno je smanjenje veličine tumora (p=0, 003). U trećoj skupini ispitanika s prosječnim praćenjem od ± 95 mj. (15- 216 mj.) evidentno je smanjenje volumena tumora kod 3 bolesnika (33%). Kod jednog bolesnika, 13 godina nakon parcijalne resekcije tumora i 5 godina nakon provedenog postoperativnog gama zračenja, došlo je do progresije rasta tumora. Postoperativne komplikacije u smislu cerebrospinalne likvoreje i meningitisa primjećene su kod 2 bolesnika (7%) iz prve skupine. Nisu zabilježene statistički značajne razlike sluha unutar prve i druge skupine bolesnika. Kod treće skupine postoji statistička značajna razlika (p=0, 003) sluha u smislu većeg nastanka gluhoće (n=4) nakon provedene terapije. Analiza učestalosti novonastalih ispada funkcije kranijalnih živaca prije i nakon provedene terapije pokazuje statistički značajnu razliku za facijalni živac VII (p=0, 02) između prve i druge (p=0.03) te i druge i treće skupine (p=0.001) u smislu novonastalih oštećenja živca u prvoj i trećoj skupini nakon terapije. Statistički značajna razlika postoji za akcesorni živac XI (p=0, 04) između prve i treće (p=0, 03) te druge i treće (p=0, 02) skupine u smislu većih novonastalih oštećenja XI živca u trećoj ispitivane skupini. Zaključak: Bez obzira što je kirurška resekcija zlatni standard liječenja jugularnog paraganglioma, još uvijek postoji potencijalni rizik od komplikacija i recidiva tumora. Radiokirurško liječenje sve se više naglašava kao djelotvorna metoda liječenja jugularnog paraganglioma te omogućava dugoročnu kontrolu rasta tumora s boljom kvalitetom života bolesnika. Jugularni paragangliom s ekstra/intraduralnim širenjem zahtijeva veću pozornost te kontrolu rasta tumora.

jugularni paragangliom ; radiokirurška metoda ; resekcija tumora

nije evidentirano