hrvatski

Erozija obrazovanja u ustrojenom svijetu

Suvremena vladavina tehnoznanosti i masovne kulture tvori u-strojeni svijet. Pod diktatom kapitala naša civilizacija hiperkonzumerizma zapravo je civilizacija eskapizma, u kojoj blijedi odgovornost i osobnost. U takvom svijetu, škole (sve do sveučilišta) erodiraju, pa je pitanje pripremaju li one još uvijek mlade ljude kao građane i kao osobnosti. Budući da je moderno društvo izdiferencirano na pojedine sisteme (N. Luhmann), od politike i privrede do znanosti i sporta, oni implodiraju u specifičnu autoreferencijalnu zatvorenost. Također, mnogi nastavnici prvenstveno djeluju tako da ozbiljuju autoreferencijalnost nastave. Stoga, učitelji više nisu uzori, a nastavna građa se ne interiorizira. Neki mislioci, kao Ivan Illich, predlagali su "raškolovanje društva" (Deschooling Society), što bi moglo otvoriti nove početke za razvoj polivalentne inteligencije mladih. Oni koji su Illicheve analitike smatrali radikalnima, danas možda uviđaju istinski doseg korjenite preobrazbe koja se upravo događa: prelazak s knjiške kulture na mrežnu kulturu. U takvoj atmosferi, sveučilišni pogon je svojedobno bez puno rasprave prihvatio prelazak na tzv. Bolonju i njene reforme, koje su prvenstveno diktirane prevlašću ekonomskih odnosa nad svim drugim društvenim odnosima. Zato nije najveći problem što je bolonjska reforma trenutno destruirala klasični obrazovni ideal, nego što je akademska zajednica taj diktat gotovo šutke prihvatila. Može se reći da naša epoha trpi zbog odsutnosti normativne ideje obrazovanja, kao samooblikovanja čovjeka i njegova odnosa spram svijeta. Ono što preostaje jest povjerenje u mogućnosti iskonskog impulsa za cjelovitošću, koje čovjek iskušava na sebi samome. Obrazovanje je (samo)razvoj pojedinca, kako bi postao samosvjesni sudionik u zajednici i njezinoj kulturi, u stalnim pokušajima uspostavljanja istinski humanog, a ne ustrojenog svijeta. Sadašnje tendencije partikulariziranja i fragmentizacije umnogome su određene degradacijom obrazovanja na mjerljivu brojevnu oznaku utrživog kapitala. Stoga je suvremena kriza u konačnici jedno i šansa za novo orijentiranje u području razumijevanja smisla čovjekova bivstovanja. "Škola nema važnije zadaće od te da uči strogome mišljenju, opreznom suđenju, konzekventnom zaključivanju: zato ona mora odvraćati pažnju od svih stvari koje nisu podobne za te operacije" (F. Nietzsche).

odgoj, tehnologija, svijet, škola

nije evidentirano