hrvatski

Hrvatska književnost kršćanskoga nadahnuća kao trajna inspiracija: Uvodnik

Autorica Uvodnika predstavlja projekt "Hrvatska književnost kršćanskoga nadahnuća", bijenalni znanstveni skup koji su, temeljem Sporazuma o suradnji, u Križevcima 2014., 2016. i 2018. u zajedništvu organizirali: Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Glas Koncila i Udruga za promicanje znamenitih Križevčana "Dr. Stjepan Kranjčić". Donosi detaljne izvještaje sa svi tri simpozija, a najavljuje i četvrti križevački simpozij koji se planira za listopad 2020. Ističe da su radovi s tri održana znanstvena skupa objavljeni u časopisu "Kroatologija" pa su dostupni zainteresiranoj znanstvenoj javnosti. Sam projekt "Hrvatska književnost kršćanskoga nadahnuća" autorica Uvodnika smješta u kontekst nedovoljno znane i znanstveno preslabo vrednovane književnosti kršćanske inspiracije. Naglašava da je kršćanstvo u temeljima hrvatske književnosti, da je nastajala i razvijala se u raznim književnim žanrovima, kako u mnogih hrvatskih književnika, tako i u usmenosti. "Sve do 20. stoljeća književnost kršćanskoga nadahnuća imala je svoju bogatu autorsku i sadržajnu putanju i iznimnu književno-estetsku vrijednost", istaknula je autorica i nadodala da se diskontinuitet dogodio u 20. stoljeću, a ponajviše u vremenu komunizma, kada su autori pisali u skrovitosti svojih domova pa je većina napisanog ostalo u rukopisima, a neki su književnici koji su emigrirali ponešto ipak objavili u inozemstvu. Povoljne okolnosti koje su se dogodile nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske početkom devedesetih godina 20. stoljeća zasad nisu donijele renesansu u tretmanu hrvatske književnosti kršćanskoga nadahnuća, kakva se mogla očekivati, zaključila je autorica. Naglasila je da iako Krist kao inspiracija zaokuplja nemali broj pisaca u suvremenosti, nakladnički senzibilitet za takva djela nije prevelik. Natječaja za književnost kršćanske inspiracije ima malo, a poticaji su slabi. Povjesničari književnosti tek sporadično i nedostatno poznaju i znanstveno valoriziraju ono što je stvoreno. Znanstvenih je radova o toj problematici malo, rijetki su kolegiji te tematike po fakultetima diljem Hrvatske, a u Hrvatskoj zasad nema zasebne povijesti književnosti kršćanskoga nadahnuća, niti je znatniji korpus ključnih djela ugrađen u neku opću povijest hrvatske književnosti. Autorica zatim opisuje sadržaje koje organizatori znanstvenog projekta imaju iza sebe u smislu promicanja hrvatske kršćanske književnosti te izražava nadu da će bijenalni simpozij pomoći u premošćivanju diskontinuiteta i u ispravljanju nepravde oko nepoznavanja i nevrednovanja književosti kršćanske inspiracije u Hrvatskoj.

hrvatska književnost, kršćanstvo, znanstveni projekt, Križevci

nije evidentirano