hrvatski

AKUTNI RESPIRACIJSKI DISTRESNI SINDROM I DRUGI RESPIRACIJSKI POREMEĆAJI U SEPSI

Akutni respiracijski distresni sindrom (ARDS) se uobičajeno razvija u bolesnika s prisutnim rizičnim čimbenicima (npr. sepsa, pneumonija, akutni pankreatitis, politrauma, višestruke transfuzije krvi i krvnih pripravaka i sl.) koji aktiviraju sustavni upalni odgovor. Sepsa je jedan od najčešćih čimbenika koji može dovesti do razvoja ARDS-a. ARDS povezan sa sepsom pokazuje sporiji oporavak plućne funkcije uz manju uspješnost odvajanja bolesnika od strojne ventilacije. Vrlo je važno uz sve ostale mjere liječenja sepse obratiti posebnu pozornost optimalizaciji strojne respiracijske potpore u skladu s trenutnim stanjem pluća. Svake je godine dostupno sve više podataka o mogućnostima liječenja bolesnika s ARDS-om uz pomoć posebno prilagođenih načina strojne ventilacije pri čemu važnu ulogu imaju: izbor optimalnog poštednog modaliteta, primjena potpomognute ventilacije i adekvatno podešavanje pozitivnog tlaka na kraju izdaha (engl. positive end- expiratory pressure - PEEP). Međutim, što iz ovih eksperimentalnih i kliničkih podataka možemo prenijeti u svakodnevnu kliničku praksu? U ovom članku izneseni su načini adekvatne prilagodbe poštedne ventilacije kao mjere s dokazanim učinkom na smanjenje mortaliteta ove skupine bolesnika ako se sustavno i dosljedno primjenjuje.

sepsa ; ARDS (akutni respiracijski distresni sindrom) ; poštedna ventilacija ; PEEP (pozitivni tlak na kraju izdaha)

nije evidentirano