hrvatski

"Za novi, ljepši Zagreb!" - arhitektonski i urbanistički natječaji međuratnog Zagreba, 1918. - 1941.

Knjiga „’Za novi, ljepši Zagreb!’ – arhitektonski i urbanistički natječaji međuratnog Zagreba, 1918.–1941.“ autorice Tamare Bjažić Klarin problemska je monografija koja na nov način promišlja natječaje koristeći ovo specifično polje arhitektonskog djelovanja kao referentni predložak za cjelovito čitanje arhitektonske scene i produkcije odabranog razdoblja u svim njihovim segmentima – od odnosa društva i politike prema arhitekturi i urbanizmu, preko društvenog statusa arhitektonske profesije i njezine interne dinamike, do samih projekata tj. realiziranih gradnji. Posebna je pažnja pri tom usredotočena na pojedine projektantske prosedee, ali i njihovu medijaciju putem natječaja. Autorica kanalizira rezultate opsežnog istraživanja kroz tri problemsko-istraživačke cjeline. Studija započinje povijesnim pregledom natječaja organiziranih do 1918. godine te analizom prvih pravilnika – natječajne regulative, čije su mijene pratile proces emancipacije arhitektonske profesije. Slijedi poglavlje posvećeno elaboraciji natječajnih i antinatječajnih politika vladajućih, čime se uloga investitora i projektnih zadataka postavlja u kontekst s društveno-gospodarskim trenutkom. Analizom ishoda pojedinih natječaja autorica ilustrira odnose moći u strukovnim krugovima, mijenjajući time percepciju o međuraću kao razdoblju u kojem mladi progresivni zagovornici novog građenja vode glavnu riječ. Pri argumentaciji i formuliranju zaključaka korištena je inovativna metodologija statističkih i mrežnih analiza podataka o natječajima, provedenih pomoću digitalnih alata razvijenih u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta ARTNET – Moderne i suvremene umjetničke mreže, umjetničke grupe i udruženja: organizacijski i komunikacijski modeli suradničkih umjetničkih praksi 20. i 21. stoljeća Instituta za povijest umjetnosti. Posljednja cjelina ove studije usredotočena je na samu produkciju – arhitektonske i urbanističke natječajne radove koji daju cjelovit pregled arhitekture i planiranja međuratnog Zagreba, uvriježenih projektantskih i planerskih metoda, ali i važnih iskoraka, novih načina mišljenja prostora i oblikovanja najčešće ostvarene upravo u njima. Jedan od fokusa je na procesu usvajanja tzv. novog građenja, predstavljenog javnosti 1930. u „Jutarnjem listu“, u razgovoru pod nazivom „Za novi, ljepši Zagreb!“ s tada vodećim strukovnim autoritetima arhitektima Edom Šenom i Ivanom Zemljakom. Odabrani natječajni radovi i izvedeni objekti predstavljeni su s preko 100 nacrta, fotografija i novinskih članaka. Knjigu zaključuje iscrpan katalog natječaja s bibliografijom i arhivskim izvorima, važnima za daljnja istraživanja pojedinih arhitektonskih osobnosti, povijesti pojedinih zgrada i lokacija. U trenutku u kojem se raspisivanje natječaja za javne gradnje u gradu Zagrebu – tradiciju dugu gotovo 140 godina – dovodi u pitanje kako bi se pogodovalo partikularnim materijalnim interesima moćnih pojedinaca i poduzetničkih klika, ova je studija i više nego indikativna i poticajna. Autorica bez okolišanja ukazuje na prednosti, ali i nedostatke natječajnih politika i provedbi u razdoblju između dva svjetska rata, zaključujući kako je provođenje ove demokratične metode selekcije bilo ključno za transparentan odabir najkvalitetnijeg rješenja postavljenog projektnog zadatka, ali i za afirmaciju mladih arhitekata. Ne manje važno bilo je prenošenje natječajnih rasprava iz usko profesionalnog u javni diskurs, koje će nakon uspona javne rasprave u drugoj polovini 20. stoljeća, 1990-ih godina početi postepeno zamirati. Javnost koja u međuraću putem medija revno prati kako javne tako i privatne gradnje s ambicijom da „novi“ Zagreb postane „ljepši“, tj. europskom metropolom, treba nam i danas biti poticaj i uzor.

Zagreb ; arhitektonski natječaji ; urbanistički natječaji ; međuraće

Objavljivanje knjige potpomognuto je sredstvima Grada Zagreba, Ministarstva kulture RH, Ministarstva znanosti i obrazovanja RH i Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.