hrvatski

GENETSKA VARIJABILNOST I STRUKTURA POPULACIJA KOMARČE SPARUS AURATA (Linnaeus, 1758) U ISTOČNOM JADRANU

Posljednjih godina zamijećeno je značajno povećanje ulova divlje komarče u istočnom dijelu Jadranskog mora. Smatra se kako ubrzani porast kaveznog uzgoja doprinosi povećanju populacija komarči kao posljedica bježanja iz kaveznih uzgojnih instalacija. S obzirom na izvjesnost križanja uzgojnih i prirodnih populacija, ukazala se potreba procjene razine introgresije uzgojnog genotipa u prirodnim populacijama komarče, za što je u ovoj studiji korišten standardizirani set od dvadeset i jednog neutralnog mikrosatelitnog lokusa i tri mikrosatelitna lokusa povezana s genima kandidatima (hormonom rasta, GH, prolaktinom, PRL, i proteinom modifikacije aktivnosti receptora 3, RAMP3). Analizirani uzorci divljih komarči su ukazali na promjene genetske strukture unutar istraživanog akvatorija u godinama uzorkovanja te smanjenu genetsku povezanost s juvenilnim jedinkama i divljim jedinkama uzorkovanim u blizini uzgajališta tuna, što upućuje na njihov privremeni boravak na lokacijama uzorkovanja duž istočnog Jadrana. Nasuprot tome, genetska analiza uzorkovanih adultnih jedinki oko uzgajališta tuna pokazuje značajnu povezanost s mlađi obližnjeg priobalja, sugerirajući da uzgajališta mogu djelovati kao potencijalna mrijestilišta, na što upućuju i rezultati razvijenog modelskog sustava Roms-Ichthyop. U predmetnoj studiji je razvijena i genetska baza divljih i uzgojnih genotipova komarče istočnog Jadrana, što predstavlja značajan resurs i alat za uspješnu identifikaciju podrijetla jedinki kao neophodan korak u izradi kvalitetne strategije upravljanja ribljim prebjezima iz kaveznih sustava.

komarča, mikrosateliti, genetska struktura, kavezni prebjezi

nije evidentirano