hrvatski

Analiza lokacija iz otvorenih izvora u kontekstu operativne kriminalističke analitike

Analiza (kao i ostale posebne metode znanstvene spoznaje) ne predstavlja cjelovitu metodu znanstvene spoznaje već se na njoj ostali znanstveni postupci uglavnom baziraju. U kriminalistici je pravilnikom1 definirano da kriminalističko istraživanje može započeti otvaranjem analitičke obrade te da je u pravilu razumijeva, a njenim zatvaranjem može i završiti. Pri rješavanju (dokazivanju ili opovrgavanju) objašnjavanju i pravovremenom predviđanju društvenih procesa i problema (čiju dinamiku određuju informacijsko komunikacijske tehnologije) sve češće se koriste informacijski sustavi s alatima pogodnim za (što) veći broj specifičnih područja, odnosno pronalazi se najčešći zajednički element koji u kontekstu obrade i analize postaje vrijednost. U geografskom informacijskom sustavu (u daljnjem tekstu GIS) taj element je lokacija, čijom se obradom i analizom dobiva vrijednost, odnosno različita znanja specifična za pojedina znanstvena i stručna područja. Analiza lokacija u GIS-u od velikog je značaja za stratešku i operativnu kriminalističku analitiku. Obzirom da podrazumijeva uporabu slojeva geoprostornih podataka radi analize lokacija i kreiranja izvedenih karata, predstavlja mapiranje kao glavnu analitičku metodu primjerenu za stratešku kriminalističku analitiku te kao bazičnu metodu u taktičkoj i operativnoj kriminalističkoj analitici. Vektorskim i rasterskim podacima iz geo–baza podataka obično su dodani atributni podaci o svakoj lokaciji, pohranjeni u tablicama. Kada se analiziraju lokacije uključujući njihove atributne vrijednosti, analiziraju se prostorne značajke, odnosno govori se o prostornoj analizi. U geografskom informacijskom sustavu, uz računalnu kartografiju, postoje alati s prostornim i statističkim metodama za analizu atributa s geografskim podacima, čime sama prostorna analiza omogućuje nove izvedene informacije koje su u operativnoj kriminalističkoj analitici moguće kao rezultat analize ili kao nova informacija podložna obradi i specifičnim kriminalističko analitičkim tehnikama. Upravo ova mogućnost kombinacije kriminalističko analitičkih tehnika s prostornom analizom u GIS-u značajno unaprjeđuje operativnu kriminalističku analizu jer rezultati prostorne analize s jedne strane, kao nova informacija mogu umanjiti rizik pri induktivnom zaključivanju, hipoteze mogu potvrditi ili opovrgnuti čime utječu na usmjeravanje tijeka kriminalističkog istraživanja, a s druge strane, rezultati specifičnih kriminalističko analitičkih metoda generiraju kvalitetne atributne podatke za prostornu analizu, ograničavaju mogućnosti rasipanja resursa odnosno, smanjuju propuste prikupljanja kriminalističkih informacija. Kada se prikupljaju informacije i podaci koje izvor čini javno dostupnima, govori se o otvorenim izvorima odnosno, informacijama koje se uključuju u sve faze operativno kriminalističke analitike. Podaci analizirani kriminalističko analitičkim metodama i tehnikama kao podaci za kreiranje hipoteza te usmjeravanje ili okončanje kriminalističkog istraživanja, u kontekstu javnih izvora su javni, no njihovom obradom i analizom u GIS-u (analizom lokacija ili prostornom analizom) može se doći do takvih informacija za koje je postupcima izvora jasno da ih nije imao namjeru učiniti javno dostupnim. Postavlja se pitanje jesu li ti podaci iz otvorenih ili iz „zatvorenih“ izvora i koja je mjera kod prostorne analize kada otvoreni izvori postaju „zatvoreni“. Kada se podatak lokacije promatra u odnosu na pravno zaštićene osobne podatke, mjera se ne može temeljiti samo na namjeri izvora, bez obzira na lakoću njene dokazivosti.

Analiza lokacija ; GIS ; operativna kriminalistička analitika

nije evidentirano